Hranjenje vječnosti

Pričamo o drugoj čakri, kraljevstvu naših odnosa na Zemlji… I priča u slikama lijepo počinje: ona, sasvim suverena i smirena, lijepo drži svoj veliki kotač. Golemu, prekrasnu drugu čakru, očito – jer nam je to tema. Stvari štimaju, očito, čakra blista, sjajna i čista.

Što se onda, pobogu, dogodi, da završi Obješeno, izmješteno iz čakre? E, da… bila je Luda.

Počet ćemo s kartočitanjem: ovdje vidimo dva nivoa priče.

Prva razina priče: žrtvovanje zbog nevinosti

Jedan je kada smo mi super sjajni, onda u trenutku nepažnje budemo ludi, i završimo obješeni, sjebani izdani. Iz moći padnemo u nemoć. Ovo je zapravo kolektivna razina utjecaja na drugu čakru: čovječanstvo, pa tako i mi kao dijelovi duša inkarniranih u čovječanstvu, smo doživjeli kolektivno ludilo i prevaru uslijed kojih se dogode izmještanja iz svog centra moći.

Kako i kada se to dogodi? Ovdje da osvijestimo petlju po kojoj se pad događa: petlja dolazi kada smo “ludi”, odnosno blesavi – kao mala djeca. To znači i fizički djeca, recimo bebe – koliko god velika i razvijena duša, u fazi početaka inkarnacije ona je u malom tijelu, nemoćna se sama prehraniti i preživjeti, dakle htjela- ne htjela ovisi o drugome. Tu je prva “slabost”, odnosno podloga za ovisnost.

Ostale u ostalim fazama “slabosti”, kada smo djeca u procesu – odnosno početnici u raznim životnim fazama. U svakoj tranziciji, na samom početku smo kao djeca: jer smo u novom i nepoznatom. I kada je program nemoći aktivan (a aktivan je dok ga svjesno ne onesposobimo), uvijek se javlja “trebam pomoć”, odnosno nesuverenost.

Shodno tome, prvi zadatak je maknuti platformu ovisnosti “drugi me hrani, ne mogu bez drugog, vanjske pomoći”. Jer baš to eliminira krive odnose, da bi se uspostavili partnerski i pravi. Jer je tren fizičkog razdvajanje od majke energetski procjep na kojeg je lažni matriks stavljao pečat trajne ovisnosti.

Druga razina priče: vješamo budalu

To je kao da imaš virus na kompjutoru, pa napraviš disable funkcije. Neka funkcija, ponašanje, mehanizam opetovano štete i onda ih onesposobiš. Svežeš za noge. Kako prigodno, Luda u nama je ta koja tim nogama blesavo trčkara okolo, bez razmišljanja.

Nije kriva, konačno, to je dijete. No, nećemo objesiti dijete. Nego ono infantilno u nama.

Što je infantilno u nama? Onaj dio koji se uvijek smatra nedoraslim. Kao trebam “mamu za hranjenje”, odnosno neki drugi izvor hrane, dakle moći izvan sebe samoga. Kad god u čemu god svoju moć izmještamo u nečije tuđe ruke “ja ne radim ovo dobro, mo partner/prijateljica/ovajonaj to rade”, zapravo se vješamo, vješamo svoju moć i izmještavamo iz druge čakre.

Naravno da time utječemo na vrijednost – dajući drugome preveliku, umanjujemo svoju. Pa je nesvjesno imamo potrebu uravnotežiti i to onda radimo prevelikim davanjem, da si “pokažemo” da imamo, odnosno jesmo. Dakle, bolesno skroz. To je osovina krvnik-žrtva. Tako se raspadnu odnosi kad jedan od dvoje nakon sto godina kaže “ja samo dajem, drugi ništa ne radi”. Je, ali odakle to inicijalno dolazi? Tko je kome objesio moć, u startu, praveći kompenzaciju? Dokazujući da može i ima, iz izmještenosti svijesti o tome da stvarno ima, je i može? Da, tako je naizgledna žrtva zapravo pasivni krvnik.

Pričam ovdje o energetskoj patologiji samo da osvijestimo koje inverzije su ovdje, a na prvu djeluju kao ljubav. No, samo djeluju.

Vježba: Oslobođenje za hranjenje srcem

Kako mičemo tu zemaljsku platformu slabosti koja nas vodi u ovisnosti, gladi, posesivnosti?

1. Uđemo u svoju drugu čakru, kao cijelu galaksiju
2. Uhvatimo je kao kuglu i postavimo namjeru da nam se pokaže dijete/beba naše prve inkarnacije na Zemlji.
3. Držimo u rukama veliku narančastu galaksiju kao energetsku loptu i čekamo sliku djeteta, bebe koja sisa, naše prve inkarnacije u tijelu.
4. Uđemo sviješću u bebu i pretražujemo u njenoj drugoj čakri gdje je pečat gladi.
5. Pratimo mu tok izvan tijela – kako završava – kao uže/vrpca negdje u majčinoj utrobi.
6. Prvo na bebi odvrtimo (obrnute spirale) pečat i otiske na njegu, obrnute spirale, pohrana u bijeli plamen ognja Majke Zemlje na transformaciju. Onda odvrtimo na majci. Isti mehanizam. Dok nemamo čistoću na obje strane. Sam stari spoj, kao odrezani stari lanac dahom gurnemo (iako i on sam pada) u utrobu Zemlje na obradu.
7. Onda, fokus na bebu: punimo joj drugu bijelozlatnim spiralama (udahnemo ih sa Sunca, provedemo kroz sebe i kroz dlan). Punimo dok ne osjetimo da je puna, i sretna.
8. Onda, tako isto ispunimo majčinu drugu (drugu čakre prve majke).
9. I onda, kroz bebu prodišemo mikrokozmičku, odnosno, dlanom provedemo energiju iz njene druge, preko trtice, kralježnice, krunske i spustimo u srce, zadržimo tamo tren.
10. Isti krug napravimo na majci.
11. Sada znači imamo bebu i mamu, nasuprot jednu drugoj, spremne na novo povezivanje. Ide ovako – dlanom dođemo do bebe, tamo do srca gdje smo maloprije pauzirali tok i na tren zaustavili energiju i izdahom opet pokrenemo tok/val – provedemo dlanom – prema majčinoj drugoj čakri.
12. Potom isto s majčine strane: odemo u dio srčane s prednje strane gdje smo pauzirali energiju i dlanom je provedemo do bebine druge čakre.
13. Svejedno je radiš li sve s jednim dlanom ili oba, doći će ti prirodno s oba.
14. Ako pogledaš tu sliku, vidiš formu leptira ili osmice. Funkcija ovo je da se naprave zdravi mostovi hranjenja, odnosno iz srčane čakre i božanske svijesti. Fizička su već ionako odrađena, prespajanje se radi da čovjek uvijek ima svijest o tome da ga hrani majka, majke, božanske majke i taj vibracija svemira/života. I isto tako, da stalno ima svijest o tome koliko i kakvom kvalitetom – hrani druge. I to je ravnoteža.
15. Kad završiš vježbu, vrati kuglu u drugu čakru, prodiši je kao mikrokozmičku, kroz kralježnicu – samo da napraviš krug – i vrati na svoje mjesto.

Zašto je ovo važno? Čim smo u tijelu, dio smo igre inkarniranja i umjerenost na druge je datost. Od sisanja do odnosa. U tom smislu, prespajamo se na odnos s božanskom esencijom (koja stanuje u srcu). U smislu “ima hrane i kad nema mame”, iako uvijek ima mame, kao te hraniteljske božanske energije, tog podržavajućeg principa koji nas hrani kroz srce, odnosno božansku frekvenciju u svijetu i ljudima. Tako ostaje platforma relatiranja s drugima, jer je datost u tijelu, ali je pročišćena, i podignuta u nivo prave hrane – one svijesti i ljubavi čistog srca. A uzemljena jer smo je prepovezali iz druge. To je to.