Čarolija po rođenju
Možda će se činiti nemoguće. Nešto je kruto, nepromjenjivo. Kamen je često materijalni svijet. Zato može usisati u osjećaj bespomoćnosti. Ali ne i tebe. Jer si ti čarobno biće. Bez šale, čim se rodiš – Jesi. Jer dišeš. Zato je sve čega se trebaš sjetiti da imaš čarobni štapić. Okružuje te njegova sila, a kada ti treba. Udahneš i izdahneš, kroz nos ga usmjeriš, kao laser ili val, po potrebi.
Pa evo vježba mijenjanja stvarnosti, da osjetiš svoju moć. Ona je uvijek s tobom, kada si je svjesna.
- Stani uspravno i obrati pažnju na situaciju ili stanje koje ti se čine teškima, nemogućima za riješiti. Recimo, neki tvoj strah: bojiš se nešto izgovoriti ili napraviti – da ne ispadne glupo, da se ne osjetiš nelagodno.
- Osjeti to biće straha u sebi: ti u situaciji koja ga izaziva, osjeti tu Ti u Sebi.
- Ili, nečije ponašanje koje te uvijek destabilizira i trigerira: osjeti onu sebe koja uvijek padne na tu točku, u sebi, osjeti boje položaj tog bića. Isto za situaciju koja se čini nerješiva, fiksna i tvrda kao najtvrđi kamen: osjeti svoju nemoć u toj situaciji. U sebi, u svom tijelu. Kao da u svom tijelu prepoznaješ svoj oblik koji je zgrčen, prestravljen, ponižen. U punoj visini i širini, samo očito, ima položaj boli i nepomičnosti, grča.
- I onda: udahni od srca Zemlje do srca Izvora, veliku mikrokozmičku: znači udahneš od srca Zemlje kroz noge, trup, do tjemena, od tjemena do srca Izvora, i izdahom pratiš kako se spušta natrag na tvoje tjeme, ulazi u glavu..
- Tu stani tren i nacrtaj jezikom osmicu na nepcu. Onoliko puta koliko ti treba da osjeti kako je taj energetski snop postao solidan, jak energetski val. Mirno diši dalje.
- I, kad osjetiš spremnost, izdahni tu osmicu, kao snop – cijeli veo, u to cijelo zgrčeno biće /tu paralelnu slabu ti, u Tebi, koju smo na početku osvijestili&pozvali da je pokrenemo.
- Nastavi disati mikrokozmičku tako da sa svakim izdahom spuštaš svjetlosni val/veo/”zavjesu” kroz nos u sebe zgrčenu, dok se ne odgrči i pokrene iz situacije.
To je tvoja čarolija. Tvoj dah je tvoja moć. Njime spuštaš blistavost i bljesak svjetla tamo gdje je mračno i gusto i gdje energija treba pokretanje, za novo stvaranje. Tako su-upravljaš stvarnošću, umjesto da te ona baca. Tako budiš i živiš svoju urođenu duševnu moć: onu božanskog stvaranja.