Centar svijeta
Kad smo kod uzemeljenja – pojam se često upotrebljava, no bitno je razjasniti ga.
Suvremen život, jake emotivne situacije i bura misli imaju tendenciju cjelokupnu energiju iz čovjekovog sistema podići – obično se kaže da je netko „sav u glavi“ (za ljude koji pretjerano misle) ili da „lebdi na oblacima“ (za one koji imaju, primjerice, sjajne ideje, ali nikako da ih realiziraju i nisu baš praktični). O čemu se radi?
Riječ je o slučajevima kada je energija iznimno podignuta u gornje centre ljudskog bića. Samo po sebi, to ne bi bilo loše kada zapravo ne bi značilo da je čovjek neuravnotežen, odnosno da ne nedostaje energije u donjim centrima bića (tijela, sistema, a time i psihičkih prostora kojima rukovodi ta energija). Oni se u pravilu odnose na praktičnost, i to je pojam s kojim se uzemljenje najčešće povezuje.
No, to nije glavna stvar uzemljenja. Najvažnije za znati jest činjenica da uzemljena energija pruža stabilnost i bistrinu instinkta: to je ono na što se misli kad se kaže „reagirao sam odmah, instinktivno“. Zapravo, naše suštinsko biće sve zna. To znanje je, prema orijentalnoj – posebno tradicionalnoj kineskoj medicini – pohranjeno u području abdomena, sferi koju u gornjem dijelu okružuje donji rebreni luk, a u donjem kosti kuka. Poznato je i kao hara: pojam harakiri dolazi odatle. Hara je, zapravo, pupak Svijeta: ako ste ikada gledali bilo koju borilačku vještinu, vidjeli ste dubok pokret, nalik mačjem: stabilan i spretan – to je pokret iz hare.
Sve u svemu, u hari je centar našeg zemaljskog bića. Tu su sve informacije, sva znanja, izvor iscjeljenja. Stoga uzemljenje, zapravo, znači povratak energije – a s njome i Svijesti – u svoj Centar. Kako hara djeluje, možete testirati uvijek: uhvatite se kako nešto pričate, a zatim se „spustite“ pažnjom u taj centar i nastavite govoriti iz njega. Ili otvorite usta i pustite da iz njega iziđe prvo što dođe. Osjetit ćete razlike. Taj centar je ključan jer bez stabilnosti u njemu nema velikog duhovnog rasta – možete imati uvide, spoznaje, vizije i znanja iznimne razine, ali ćete uvijek osjećati kao da vam nedostaje njihovo iskustvo. To je zato što spojnice s „visine“ nisu energetskim putem pronašle svoje „sidrište“ u dubini, te se povezale – što vi na razini života osjećate kao iskustvo. Zbog toga je svaki ozbiljan rad sa sobom povezan s aktivacijom, i oslobođenjem, ovog centra.
Disanje Centra
Oslobođenje na fizičkom nivou pridonosi povećanju kondicije, snage, i izdržljivosti. Psihički, daje jasnoću i izoštrava osjećaj dubokog unutarnjeg znanja. Povećava samopouzdanje i samouvjerenje.
- Pozicija: kleknite tj. sjednite na pete (ovdje je to optimalna pozicija teško nadomjestiva drugom) i neka vam kralježnica bude ugodno uspravljena.
- Povijete šake (stisnite ih, ali ne u grču, nego opušteno) i izdvojite palac tako da bude pod pravim kutem u odnosu na ostale prste (stisnute u šaki).
- Stavite palčeve na sljepoočnice i „povucite“ ih – svaki u svoju stranu (dok vam podlaktica ne bude u pravom kutu u odnosu na nadlakticu), kao da „rastežete“ nit od sljepoočnica do palčeva.
- U toj poziciji, obratite pažnju na svoj abdomen, i točku cca 4 cm ispod pupka.
Disanje: Udahnite, fizički kroz nos, no sviješću kroz tu točku: kao da dišete cijelim abdomenom, tj. kao da udišete kroz spolni organ. Pri takvom udahu možete primijetiti spontano pomicanje zdjelice prema naprijed.
- Dakle, udišete kroz spolni organ, s pažnjom na točki 4 cm ispod pupka
- Dišete brzo u tu točku, kao da „pumpate“ (ruke su cijelo vrijeme u poziciji gdje palac lagano dodiruje korijen obrve, a prsti su položeni u šaci).
- Dišete brzo, 3 do 5 minuta.
Područje hare, a pogotovo pupka i trbuha, je područje odakle polazi većina taoističkih meditacija. Ono je izvor života i, za razliku od drugih dijelova tijela, lako podnosi veliko gomilanje energije, njeno spremanje i skladištenje za buduću upotrebu. Primjerice, nagomilate li veliku količinu energije u nekom drugoj dijelu, recimo srcu, riskirate ozbiljnu štetu, i čak bolesti kao posljedicu preopterećivanja sistema energijom. No, trbušni centar energetsku pohranu podnosi s užitkom.
Kada su pupak i ovaj centar otvoreni, čovjek osjeća zadovoljstvo življenja i stabilnost. Zatvoreni, izazivaju smušenost, nesigurnost i osjećaje nesposobnosti. Energija života u nas ulazi kroz pupak: pupčanom vrpcom se hranimo od majke, i naslieđujemo izvornu energiju, koju nam roditelji prenose od predaka i tako redom, generacijama. Ta energija, našim rastom, stvara u nama organe i razvija se u naše cijelo tijelo.
To je IZVORNA ŽIVOTNA ENERGIJA i onda je još uvijek prisutna tamo – iza pupka, ispred bubrega i između seksualnih organa. Ona se nekada uspoređuje s baterijom, ili akumulatorom – akumulatorom nečijeg života. Stoga je pupak glavni ulazni kanal životvorne energije u našem tijelu. Krenuvši od pupka, energija je – još dok smo bili u maternici – počela stvarati naše tijelo, u smjeru poznatom kao Mikrokozmička orbita. Taj smjer uključuje tok dva glavna kanala kojima cirkulira energija – prednji, i stražnji – a koji energijom napajaju svaki organ i stanicu tijela.