Dijamant ili pjesma?

Ova jadna maca na 5 dinara je prelijepa, ali jadna: ima neku zakvrčku u mozgu, u umu, pa je spremna dati zadnji dinar za nešto što prodaje Mag. Suze joj se miješaju s kišom, sva je izbodena, tko zna koliko je kaktusa grlila jer je mislila da je akupunktura. Ali ipak stoji i ide, daje. A prodavač trikova se bogati i njegov menager odlazi s vrijednosti koji su joj uzeli.

Malo mračna priča, znam. Ali tako izgleda u slikama. Jaki procesi, ti čišćenja vrijednosti. Gdje dajemo i kad znamo da je dosta i previše, i zbog čega? Kakva je to zakvrčka u umu i mogu li je suze i vode isprati?

Ili jednostavno taj mađioničar ima neki trik zbog kojeg odmah pokrene vode mace? Maca je veća od njega, čak je toga svjesna, ali spušta se da mu da, na jedan pokazatelj njegovog čarobnog štapića.

E pa, vrijeme je za išetati iz toga. To je onaj lift o kojem smo pričali, još na snazi.

Maca može postati vitez dinara, manager svoje vrijednosti. Kako? Maca, zapravo mačor, više izgleda muški – svu svoju vrijednost i davanja može preusmjeriti u uspjeh tako da usmjeri pogled u svoju snagu. Ograničena nam je fizička snaga na planeti. Dok je ona uma beskrajna i vječna, u tijelu to ipak ima vijek trajanja. I tako se mačak u nama trzne, kao ova sladoledica na 4 dinara.

Malo vrati u rikverc – jer put od 5 do 4 (sa 5 dinara na 4 dinara). U fazu svoje tek postignute stabilnosti. Kad se, kao sladoledica, sjećala da će se otopitiu nekom trenutku, pa jako birala čijem će se dinaru predati – onima koji puno trube, a malo daje, ili onima koji nude dijamant. I da li će im, dugoročno, taj dijamant na novom dinaru osigurati bolje, ili će im ljepše donijeti pjesma o njima koja svira i nakon RIP natpisa na hrpici?

U varijanti koja se upravo prošla, peti dinar je donio curenje. Možda je sada vrijeme za pjesmu. Ona traje i nakon što fizička vrijednost iscuri.

Stoga, što nam je činiti? Vidimo gdje curimo – kroz suze, emocije, previše riječi, poruku previše, bilo što previše za mrvicu. Jednu, ali presudnu. I vratimo se korak natrag: kada nismo imali tu mrvicu. Kada smo bili krhki. I s tom ljubavlju prema sebi krenemo u novi smjer: sasvim suprotan, gdje su novi mirisi.

To je Luda kad hoda. Ludom danas koračamo kroz stanja. Naprosto ih napuštamo pokretom. Da, imamo moć u trenu išetati iz toga što djeluje fiksirano.

Nije da se čiste samo “stare karme”, ili inkarnacije ove ili ne. Čisti se linija. To je kumulativ principa. Dakle, recimo čisti ti se muški princip – to nisu samo ljubavnici, to su očevi, inkarnacija trenutnog odnosa s ocem, prethodne inkarnacije gdje su se ispreplitale duše u ulogama očeva i ljubavnika, svi kanali primanja i davanja ljubavi.

Zato je to jako, tako jako da trese, topi. I pokreće dalje. Jer vrijeme u tijelu je kao sladoled. Curi. I jedino užitak svakog zalogaja može postati pjesma koja traje i kad se u piramidu preokrene pješčani sat.

Djeluj, hodaj, stvaraj. Tako je tvoja vrijednost sačuvana.