Efekt pomirenja

Prihvaćanje Sebe znači pomirenje sa svim svojim suprotnostima. Jer, kad jednom budete istim MIROM I RAZUMIJEVANJEM gledali na onaj dio Sebe koji je činio zlo, kao i onaj koji je činio dobro – u ovoj ili drugim inkarnacijama, životnim fazama ili ulogama – značit će da ste osvijestili svrhu svoje Duše u Postojanju.

Lako se, naravno, pomiriti s dobricom u nama. Svima nam je ugodnije razmišljati o svojim vrlinama, sjećati se pozitivnih prošlih života i, generalno, gledati vlastita plemenita djela.

 Ali, ta pozitivna iskustva ne bismo mogli tako cijeniti, da ih nemamo sa čim usporediti – tj. da nemamo u svijesti i iskustvo suprotnih. No, neugodna iskustva smo naučili potiskivati, osuđivati, i to je temelj čovjekove nesreće. Pogledajte kako se većina ljudi ponaša kada se osjete krivi – brane se, napadaju, opravdavaju i, uglavnom, muku muče. Umjesto da uvide grešku, momentalno nauče iz nje i idu dalje, oni jašu po njoj i iscrpljuju se. Neki krivnju, bijes ili neisplakane tuge nose životima, nekima se ponekad taj materijal kao bolest materijalizira.

Sve u svemu, sada je kraj toga. Negdje je vaša duša učila igrajući ulogu neznalice, nekad profesora. Stekla je iskustva ubojice, i ubijenoga. I tako Sebe – svoju svijest, sebstvo – oplemenila raznim Iskustvima. Svako od njih je svoja priča: u nekim životima duša se utjelovila kao zlikovac, u drugima pozitivac. Nekad heroj, onda žrtva. I tako u Krug, Život Vječni.

Ova priča – o spoznavanju, a potom prihvaćanju raznih lica, maski koje je Duša&njena pripadajuća Osobnost nosila – poznata je kao proces prikupljanja fragmenata duše. A, okupiti sve njezine dijelove znači pomiriti se sa Sobom, svim svojim oblicima i oblacima – kada ste vedrili, i mračili. Znači prihvatiti sebe i u ulozi žrtve i u ulozi krvnika; razumjeti onu strast kojom ste u jednoj životnoj inkarnaciji voljeli, a u drugoj ubijali. Jer, svi smo – na Vječnom Putovanju u Vječnosti – sve uloge odigrali. Sve smo iskušali. Jer iskustvo je način na koji se Božansko razvija, i uči. Stoga nema osude – učio netko svoje lekcije u Školi Straha, netko Ljubavi, ali svatko uči. Drugim riječima, igrali šah s bijelim ili crnim figurama, uvijek igrate i to je jedino važno, zar ne?

U ovoj je spoznaji veliko oslobođenje. I u pratećem umijeću da se poklonimo nečemu naizgled toliko drugačijem od sebe. To zapravo znači pokloniti se sebi – onom dijelu Sebe koji je skriven kada se čovjek površno promatra, ali iskače čim ga nešto smeta kod drugoga. Jer je dio vas. Dakle, pokloniti se Sebi, u drugome, različitome, znači objediniti suprotnosti u svojoj duši i, konačno, ostvariti Mir. Jer, tek s prihvaćanjem prestaje osuđivanje. A s osuđivanjem prestaju napetost i muka, nastale iz potrebe za borbom (ega), ratovanjem (uma) i nadmetanjem. Na intimnoj razini, ovo Pomirenje znači Pomirenje sa Sobom: prihvaćanje svojih slabosti, bez osude. Jer tek osvještavanje i prihvaćanje svih različitih dijelova Sebe – Jednog u Različitosti (svojim raznim oblicima), vodi Cjelovitosti. Na osobnom nivou, riječ je o izmirenju s onim prijateljima ili ljudima iz okoline kojima zamjerate izdaje, povredu, bezobrazluk… Na društvenom, prihvaćanje „mračne“ strane – svih onih koje smo spremni etiketirati lopovima, seljacima, kriminalcima – sa znanjem da tek prihvaćanje stvara poligon za promjenu. I, na kozmičkom, otvaranje nebu: i sretnim zvijezdama (tzv. pozitivnima), i manje sretnima (tzv. negativnima). Jedan od načina da se to napravi jest kroz sljedeću vježbu,

Efekt Pomirenja:

• Zamislite kako se nalazite pred golemom Vagom, kozmičkom, koja mjeri vas u cijelosti. Stojite gledajući se s Božanskim Licem u Lice: svaku vašu misao, osjećaj ili djelo zamislite kao perce i stavite na neku od plitica vage. One pozitivne i kreativne zamislite kao bijela pera, i stavljajte na pliticu vage s oznakom plus, a one negativno nabijene, destruktivne stavljajte kao crna pera na pliticu minus. I promatrajte se.
• Gledajte gdje osjećate bilo kakav naboj: primjerice, jeste li preponosni za neki dobar čin, ili se gušite od krivnje zbog nekog negativnog.
• Gledate li vagu pred kojom stojite objektivno, vidjet ćete da dok god postoji naboj na obje strane, niste čisti. Bio pozitivan (koji ukazuje na, primjerice, skrivenu taštinu ili bilo kakvu vrstu potrebe za potvrdom) ili negativan (koji ukazuje na neprihvaćanje i nerazumijevanje): naboj je znak područja na kojem imate još posla sa sobom.
• I tako, dok stojite pred svojom Kozmičkom vagom kao pred Bogom, gledajući Licem u Lice svako svoje bijelo ili crno pero, dišite. U misli, osjećaje koji se pojave. Pogotovo u zamjeranja. Otpuštajte naboj i pomirujte se, sa Sobom prvenstveno.
• Pitajte se što biste rekli da se nalazite na konačnom ročištu gdje dajete svoju posljednju izjavu, za Vječnost: što biste rekli? To je naša poruka koju šaljemo u Svemir, svim zvijezdama i bićima na njima svih razina: ŽIVIMO MOĆ LJUBAVI I KOMUNICIRAMO KAO SVJETLOSNI PRIJATELJI I SURADNICI, U ZAJEDNIČKOJ SNAZI MIRA I RADOSTI.