Evo, odustajem ;)

Kaže Ovan u nama nigdje nikad. Možda i kaže, onako teoretski, na tren. Ali i kad kao odustane, to je privremeno. Da se rekupera. Obnovi snage, promijeni taktiku. Sačeka bolje vrijeme i napoji svoje rogove. Za nove proboje, jasna stvar.

I o tome je ova eklipsa. Jedna od onih velikih, dubokopotresajućih, kakvo je uostalom cijelo vrijeme u kojem jesmo. Što s njom? Proći ćemo. Danas pomračenje za prosvjetljenje. Koje slijedi mrvicu poslije, idući okret.

Tren čekanja za nova stvaranja: iz trke u let

Stvaranja čega? Uvijek sebe. I to sebe je Ovnu u nama blisko. Ovan osjeća sebe, čak i bez svijesti da osjeća. Onako izvorno i suštinsko: to je što je. Ponekad tašto na svoju snagu. I više od ičega mrzi uzrečicu “ako lupaš glavom o zid, neće pući zid, nego glava”. Njegovo najosjetljivije mjesto. Glava, zapravo rogovi. Ako lupa o zid, razbit će rogove – grozna pomisao.

No, eklipsa će privremeno donijeti iskustvo “polomljenih rogova”. U nečemu u čemu nam sjajno ide, neće ići taj tren. Nešto gdje imamo sreće, okretat će se u nikako sreće, samo na sekundu. Zbog čega? Restrukture ega. “Ja mogu sve” ega koji juriša u “ja mogu samo sve najbolje” koje elegantno hoda do cilja.

Ja mogu sve najbolje znači za mene je rezervirano najbolje za mene. I kad je tako, nema jurnjave. Time grča. A Ovnu u nama je strpljenje lekcija. I zapravo ide lako: trčanje se ruši da počne let. Let je brži i elegantniji od trke.

Brušenje rogova

Zato je naša ovnovska apokaliptična (šalim se, ekliptičina) kreacija – obnova rogova.

1. Uđemo u glavu i osjetimo gdje imamo naboje kontrole. Mjesta, izgledaju kao nakupine, iz kojih pulsira kontrol frik koji se zalijeće i ima poriv dovesti svijet u red

2. Maknemo te energetske nakupine: dlan, obrnutim spiralama u bijeli vatreni plamen utrobe Zemlje, svjetlost Sunca udahnuta kroz tjeme preko dlanova pohranjena u praznine, spiralama u smjeru kazaljke na satu

3. Ulazak u polutke: uđeš u lijevu, rotiraš jezikom po nepcu u smjeru kazaljke na satu i osjećaš kako se gradi novi svjetlosni rog do neba, Izvora svega

4. Ponoviš isto s desnom polutkom, napraviš desni svjetlosni rog

5. Pogledaj, kad jesi, svoju glavu, iznutra. Osjeti rogove, sa svake strane glave po jedan, i osjeti kako se uzdižu do Izvora

6. Potom udahni svjetlost Izvora, kroz tjeme, rogove, cijelo biće istovremeno i propusti kroz cijelo tijelo, do srca Zemlje.

7. Potom mikrokozmičkom provedi tu energiju u tijelo i spremi u haru.