Finalni oprost

Ne kaže se bezveze da je oprost najveća stvar koju sebi možemo pružiti. Moramo – bi, možda, bila bolja riječ. Oprost prema drugima, da, ali više od svega – oprost sebi. Za svoje “greške”, krive izbore, impulzivnosti, neslušanja sebe… cijelu listu.

Tužno je kako smo najkritičniji i najstrožiji prema sebi. Recimo: imamo slučaj neke greške i krive procjene. Priča ti, primjerice, prijateljica – ti puna suosjećanja, razumijevanja i svijesti zašto se to tako odigralo i zbog čega je morala proći kroz to iskustvo. No, isti slučaj imaš sama sa sobom, i kreće unutarnji kritičar “glupačo, opet ti isto…”. Skroz druge riječi, druga vibracija, drugi ton. Pa jel’ to ljubavno? I prema sebi pošteno?

Nije, naravno. Zato hop hop, neka prestane odmah taj unutarnji kritičar: ionako radi više štete nego koristi. Idemo ga pustiti. Ljudsko savršenstvo je u nesavršenstvu – kroz taj stalni rebalans se razvoj odvijao i još će, pa što onda?

Stoga hop – pogledaj priču o Restauraciji samoizdaje, a onda se možeš podsjetiti cijele teme o izdaji /jer se obično krivimo za ta iskustva najviše.

No, najkonstruktivnija stvar u danu prije Nove godine je lista “grijeha”. Za što se kriviš u ovom ciklusu? “Mogla sam bolje, trebala sam misliti više unaprijed, nisam smjela biti takva i takva…?” Napiši listu.

Onda svaku stavku s liste pronađi u tijelu – gdje ozdvanja, grči, steže, skuplja, čini da se grbiš i slično. Idi tamo sviješću. Pogledaj energetsku formu iznad tog mjesta u tijelu. Izvadi je bijelovatrenim svjetlosnim spiralnim okretima suprotnim od kazaljke na satu i predaj u utrobu Majke Zemlje.

Na njihovo mjesto, zlatnobijelim vatrenim spiralnim okretima u smjeru kazaljke na satu stavi ljubav prema Sebi što si si dopustila to iskustvo i tako se razvila.

Zagrljaj!