Gađenje

Kada nešto stvara neugodnu i odbija nas. Mirisi, okusi slike i sjećanja, odvratna, izazivaju mučninu i tjeraju na povraćanje. Potreba udaljiti se… tako sveta.

Potpuno marginalizirana emocija, to gađenje. A najbolji pokazatelj. Znamo to s hranom, najbolje, i mirisima: nešto nam ne sjeda i amen, nema tu pregovora. A gađenje radi i s ljudima i s energijama. Nešto nije naše i cijelo instinktivno biće to viče.

Odgojno, djetetu se gadi neki čovjek, a roditelji forsiraju “ma, dobar je striček”. Majka vučica to ne radi: uči mladunče da ako smrdi – ili je pokvareno ili opasno: izbjegni!

Gađenje je pravo mjerilo za ljude i odnose. 

Jaši s njim i na njemu. To tvoj instinkt progovara. Nemoj zatvarati usta životinjskom dijelu sebe: on njuši, nakostriješi se, riče. Poštuj to. I nemoj se forsirati i davati više, kao da daš priliku nekome ili nečemu što ti se gadi. Tako ubijaš svoju svetu životinju, svoje divlje instinktivno tijelo koje ZNA što je zdravo za tebe.