Ja, predaja

Ili ženska energija. Puna Luna u Raku, ima li što mekše i ženstvenije od te energije koja te zalijeva i čisti, dajući snagu da budeš – ženska. Potpuna u svom principu primanja. Da šutiš, kad bi um govorio i pokazivao da vrijedi i da je pametan. Osjećao i izrazio bol, i kad je neugodno – kad bi pamet pokazivala da sve razumije i zna se nositi sa čim god treba….

Ženski princip u nama koji se ne boji stajati u svom grču ili sjediti u svojoj tuzi – jer valovi dolaze i dolaze, zapljuskuju i čiste sve što bude. Pa neka bude, koliko treba i kako treba, suze i vode će sve već isprati, samo treba biti strpljiv. Tako nekako tiho, a snažno, promatra i živi naš ženski princip. Sve suosjećajući sa svijetom, ali i sa Sobom, pa ide nježno.

Ne mora biti prvi, najbolji, ne mora se natjecati, uspoređivati. Moje jezero je moje, i ja sam u redu s tim – jezero suza, jezero užitka, svaki puta neko drugo – voda zrcali što god se u njoj ogleda, a opet, nije ništa od toga. Tako i mi kroz svoj ženski princip, njegov najčišće, najzen oblik: sve proživljavamo najjače moguće, a opet ništa nas ne boja za stalno. Naravno, kada valovi dolaze i dotječu vječno.

Tako sad, kad Ženski princip vlada. Nema on namjeru dokazivati se ili nametati. Samo ploviti s valovima. I mirno i skladno i divlje ponekad – upravo će on zaokrenuti kormilo u smjeru sasvim suprotnom od prvog, kada osjeti. I baš zna da točno osjeća, da nije hir, emotivni vir ili umišljaj, jer je tako stalno duboko u sjedu svog oceana. Pa poznaje svaku nijansu valova, i ne djeluje kada su uzburkani, nego u onom među trenu, kada se uspon tek zahuktava: taj nanotren osjetiti, pa u njemu biti ili iz njega okrenut – bez greške zna Žena Boginja u nama. Kažu intuicija, ali nije važna etiketa, samo boja tog principa: čista i svjetlucava kao more u zoru, prozirno, a puno sjaja. To je tvoja unutarnja Žena. Pusti je da sluša, zrcali, obavija valovima i uranja u njihovim ritmovima.