Ja, ti i mi

Uvijek se, kad je bilo što na osovini Ovan-Vaga, bavimo pitanjem odnosa. I sada je, sutrašnja Puna Luna u Vagi i Sunce u Ovnu, pa je tako ta tema aktualna svakog proljeća i jeseni, a u međuvremenu i kad je nešto jako, poput Hirona u Ovnu (koji će tamo biti još pet godina) aktivirano nekim tranzitom. Dakle, malo malo odnosi.

Gotovo da nema toga što ne znamo, ili barem nismo rekli o njima, a opet… koliko god znaš, ili misliš da znaš… i imaš iskustva, toliko je neki novi odnos ili situacija u odnosu uvijek nova, i lako izmiče situaciji. Često te ostavljajući u dilemi, s upitnicima i preispitivanjima. I to je normalno. Ova kozmička igrica zvana “Inkarnacija” ima kao glavnu postavku onu razvoja, pa je u tom smislu i ono što “kao znamo”, uvijek tu s nekim novim okretom, začinom. Tako da nikad sasvim ne znamo, da bismo više znali – zapravo proširili svoje znanje. Odnosno svijest.

Eto, zabavno na Zemlji uvijek. Uglavnom, što opet sad o odnosima i ravnoteži… Što znamo?

Koliki i kakav odnos imaš sa sobom, imaš i s drugim. Ili, jednostavnije, koliko se ponašaš kao kraljevskost prema sebi, toliko se drugi treba ponašati kao kraljevskost prema tebi. Tren za digresiju: ima ona glupost što se primjeruje magnetima o tome kako se suprotnosti privlače. Ali to je nonsens. Privlači se istost prepoznavanja. Vibracijska istost se privlači i prepoznaje. To je ono kad se zapitaš “da li bi ja bila svoja prijateljica?”, “da li bi ja bila svoja žena?”, “da li bi ja bila – da sam netko drugi – svoja poslovna suradnica ili partnerica?”.

Jedini zdrav odgovor je DA. Tako da zapravo, poprilično ovnovski sebično, ali i zdravo, tražimo sebe u drugima, barem za to Vagino područje odnosa. Kao da se, na neki način, povezujemo sa Sobom, kroz druge. Više i dublje. Pa nam i trebaju, s obzirom na različitost u tijelima, baš iz istog razloga. Pitaš se što ako je odgovor ne, ako ti ne bi bila sebi partnerica jer si “teška, ovakva ili onakva?”. Onda promijeniš što možeš. Kao što ne bi izišla van u čarapama za koje, u trenu izlaska iz stana, vidiš da su poderane. A ono što ne možeš promijeniti? Ni ne trebaš, to si ti. To zavoli. Diši, makni neljubav prema tome i instaliraj ljubav. Tako smo uvijek u primarnom odnosu, odnosu sa sobom.

“Volim te, iz sebičnih razloga”

Zvuči sebično, ali zapravo je prirodno. To je kao kad kažemo “samo zbog tebe sam napravila to i to”. No, u suštini, sve radimo zbog sebe. Čak i kad netko umre, plačemo jer nama nedostaje. Žrtvujemo se za dijete jer, osim što ga volimo, volimo se osjećati kao dobar roditelj. Okrećemo svjetove i rasporede zbog ljubavnika jer se mi dobro osjećamo u svojoj ljubavničkoj ulozi s njim. To je ono kad ljubavniku kažeš “hoću da si zdrav jer te volim, ali i jer mi trebaš zdrav zbog super seksa. Volim te, iz sebičnih razloga ;)”

I nema tu ništa loše, zdrava sebičnost je na neki način ljubav prema sebi. Zapravo, osnovna pretpostavka toga da ćeš razumjeti tuđu sebičnosti. I kako onda u zajedništvu? Sebičnosti moraju biti komplementarne. Ekstenzivna sebičnost se zove samoživost. Ona narušava odnos.

E sad, zašto se to ne vidi odmah? Mnogo ljudi oplakuje svoje krive odluke u vezi ljudi s kojima se povezuje jer su “na početku bili tako divni”. Početak nečega… kao ovnovska, proljetna energija… sve cvate po prirodi stvari. I pelud i svi mirisi. Kad kreće sjeme nekog odnosa, prati ga ovnovski entuzijazam. Ta energija obuzima sve, diže i naravno da su svi u visokoj potenciji. Visokoj vibraciji. No, tek nakon zagrljaja i razmjena, dakle zajedničkog vremena, se vidi objektivnija slika. U samoći. Tko je sebi samodovoljan i samoživ, pa mu drugi ne treba osim za povremeni zagrljaj strasti ili kada mu se uključe ideje zajedništva, a tko je samostalan i operativan, pa nešto obavlja misleći na drugoga.

Tek odmaknuti, u samovanju, vidimo pravu boju odnosa. U zajedništvu smo previše isprepleteni vibracijski, da bismo jasno vidjeli. Umanjena je distinkcija. No tek u odmaku samoće i samostalnosti (Ovan) imamo jasnoću o nekom odnosu (Vaga) – prema tome kako se osjećamo, koliko ćutimo prisutnost ili odustnost drugoga, i kakvu energiju percipiramo, možemo jasno znati je li to za nas, odnosno postoji li ravnoteža i partnerstvo kraljevskosti.

Stoga, i inače, ali eto, ova Puna Luna… je prilika za aktivaciju Uravnoteženja u odnosima. Pun Mjesec osvjetljava stvari, pa osvijetli ravnoteže i neravnoteže koje postoje. Uzmi svaki odnos koji ti je važan posebno. Znači, ako radiš u kugli: odnos sa sobom, odnos s djetetom, odnos s partnerom… Dakle ne sve odjednom, nego posebno. Budući da je, radeći kroz energiju Vage, lakše osvijestiti sebe kroz druge, nego direktno, počni radeći na odnosima s drugima (jer će ti osvijestiti stvari o sebi), a odnos sa sobom ostavi za kraj.

Uravnoteženje sebe u odnosima

Dakle, primjera radi, odnos s partnerom: oboje ste u kugli. Prvo percipiraj sebe. Pogledaj cijelo svoje tijelo, baci pogled prema njemu, i zatim brzo vrati na svoje tijelo i opazi snopove iz tvog tijela koji idu prema njegovom. To mogu valovi, raznobojni valovi – možeš opaziti puno razlihčitih iz glave, onda neke mutne boje iz solarnog, razne valove, različite gustoće i boja. Val, kao veo, rasprostire se od tebe prema njemu. Ne mora biti gust i kompaktan, ali i može, individualno je. Ovo je, zapravo, brza percepcija, jednostavno opaziš strujanja. I primiš na znanje.

Onda obratiš pažnju na partnera. Isto brzi sken valova prema tebi. Kad ispercipiraš strujanja, pogledaj vas dvoje i pogledaj te valove. Opet brzi opažaj, ne moraš jahati po tome, osim ako ti nešto ne privuče pažnju. Jednostavno brzo opaziš prvo je li podjednak intenzitet, gustoća, količina. Recimo, možda ti emitiraš prema njemu hrpu boja i valova, a on prema tebi trideset posto manje, recimo. Ili, ti možda emitiraš jasne boje, a on blago pastelne, onako suzdržane. I kad vidiš taj spoj, taj balans između vas…Vrati se u sebe i pogledaj gdje emitiraš prejako. Prejake boje, preguste energije, gdje se previše upireš, puštaš i daješ. To su oni valovi gdje osjećaš naboj, onako previše je, pretrudiš se. Ili, gdje su slabi ili ih nema, znači negdje te osoba odbija, pa se povlačiš i bježiš, zatvaraš i ne daješ. Ili imaš rupu otprije, pa zapravo tražiš punjenje od drugoga.

Kad uočiš stanje, naklonom glave zahvali partneru u kugli i izdahom ga izmjesti iz kugle, da ostaneš sama unutra, odraditi što trebaš sada kad si to, povodom drugog bića, osvijestila.

Gdje god uočiš neravnoteže – ili da je previše, ili premalo – radi uravnoteženje. Idi u svako mjesto neravnoteže i malo budi tamo, promatraj. Osjetit ćeš nelagodu, ali nema veze, nelagoda je portal spoznaje. Da vidiš što te muči, koja je priča iza te vibracije, koje su tu tvoje informacije. I kada ih primiš, u miru kimni toj nelagodi: spremna si za puštanje naboja obrnutim spiralama i instaliranje svjetla spiralama u rotaciji smjera kazaljke na satu.

Kad si se skroz uravnotežila, pozovi sviješću i dahom partnera natrag u kuglu. Ponovo pogledaj snopove emitiranja među vama i reci (možeš telepatski u kugli, ili stvarno na glas, svojim fizičkim tijelom): od sada smo u odnosu sklada, ravnoteže u razmjeni davanja i primanja emotivnog, mentalnog, duševnog i fizičkog. Samo to propusti iz sebe, propuštaj koliko treba. Druga osoba će se možda vrpoljiti, prihvatiti, nije važno, zapravo je, ali tu ne možeš ništa, to oni moraju sa sobom odraditi. Ti odrađuješ dio kojim etabliraš sebe u tom odnosu kao Kraljevskost/Svijest. I kad se osjećaš mirno i usidreno u protoku koji šalješ energetski i glasovno /bez obzira na ponašanje druge osobe, može ispasti iz kugle, htjeti ti prići, što god, pošalji kuglu u svjetlost.