Mape uma
ASTRAL: Zabluda je misliti da duh djeluje izravno na materiju: za taj učinak je potreban um, kao prijenosnik, sa svojim funkcionalnim parom – emotivnog i mentalnog aspekta.
Um usmjerava, fiksira i kreira energiju te – radeći se finom tvari misli, prožete emocijom – omogućava njezino spuštanje iz svijeta viših frekvencija, tzv. duhovnog, u svijet grubljih frekvencija, tzv. materijalni. U tom je smislu jedan od ključnih zadataka Čovječanstva ovladavanje umom ovdje i sad.
U redu je ponekad dopustiti mu da, kao majmun skače tamo amo, iscrpljuje pošteno čeljade i divlja kako ga volja, no istovremeno je istina da nemamo baš više vremena za takve neusmjerene vožnje tog moćnog stvaratelja.
U posvemašnjem đumbusu informacija, zahtjevno je razaznati na što usmjeriti Um. No, stvar je jednostavna: na svoj dah. Jer je on Svjetlo, i čini tijelo još svjetlosnijim, i prosvjetljava, na svim razinama. Jasno da je to prejednostavno: um ipak voli komplicirati, i često ne vjeruje isprva jednostavnim stvarima. Zato ne vjerujte, nego iskušajte: svaki put kad osjetite da vam um divlja, i vitla vama na sto strana, stvarajući nemir, anksioznost ili koji već strah, sjetite se – IZDAH.
Udah, naime, radimo prirodno. U stanju pritiska ga zadržimo. Zato je poanta dati si komandu Izdah. S izdahom osjećamo olakšanje, i novu lakoću koja je nastupila.
Zapamtite, ovo se vježba. Još jedna zabluda jest i da je Svjesnost, eto, nekom Bogom dana, a nekom ne. Na jednom nivou, potencijal za Svjesnost se može promatrati kao stvar talenta, u smislu da je neka duša, prolazeći svoje specifične cikluse umiranja i rađanja stekla više iskustva svjesnosti/svjetla, pa ih lakše aktivira nego neka druga. Ali, to nije uvijek tako – postoje vrlo napredne duše, s jakim iskustvima svijesti, ali potisnutima, opet uslijed nekog karmičkog zavjeta (primjerice, zloupotrijebljena znanja ili slično). No, ne postoji nitko tko nije duhovan – kao što ne postoji nitko tko ne diše. Istina, prosvjetljenje i iskustva Jednote sa Svime što Jest, s Jednom/prožetost Izvorom – dolazi kao Milost, opet u smislu da se ne može inducirati, predvidjeti i planski osvojiti. No, može se trenirati.
Jer je, da maknemo svu mistifikaciju, svjesnost jest stvar treninga. U tom je smislu svaka disciplina nagrađujuća – bilo da piljite u točku na zidu (što je kao meditativnu tehniku prakticirao Michelangelo), u točku među obrvama ili srcu ili kopate posvećeno vrt: disciplina radi čuda. Naravno, nije to isključiv Put: šamanske metode transa, defokus i potpuni ushit čudesan su način doživljaja Božanskoga i dizanja svijesti. No u vremenu smo u kojem je Razboritost potrebna: pogotovo ove godine – fokus i disciplina. Dakle, svjesnost se vježba, trenira. Što je budnija, razvijenija… to je čovjek svjesniji svih nijansi svog Uma – moćnog i ključnog suKreatora svog Života.
Često se susrećemo s idejom o Umu kao glavnom stvaratelju – svega što jest, pa time i naše stvarnosti. I istina je – ono što zamislimo , možemo i materijalizirati. Čim se javila klica u umu, znači postoji već „pogonska snaga“, energija nam je na raspolaganju da to sjeme nikne i u fizičkoj stvarnosti. No, u kojoj mjeri je moguće materijalizirati ideje i želje? Neke stvari u većoj, neke u manjoj mjeri, da. Ali, kako? I, o čemu to ovisi? Je li svemir kao jukebox u kojeg ubaciš želju, pa ona „svira“ jer smo eto tako htjeli ili ta materijalizacija ipak ima neke zakone i pretpostavke za ispoštovati da bi se želja ostvarila? Znamo da moderne new (c)age metode i njihov prateći marketing „prodaju“ prvu opciju: u smislu – jukebox. Ti kažeš „hoću vrt“, pa budeš uporan i ponavljaš kao mazga, sav se upneš i na kraju se želja ostvari. Ima istine u tome, ali… i nije to baš tako.
Jer, ima niz faktora u priči. Zamislimo da sijemo vrt – želimo posaditi prekrasnu cvjetnu baštu. Da bismo to uspjeli, prvo trebamo maknuti korov koji bi priječio sjemenu razvoj i cvat. E sad, lako s korovom kojeg vidimo, ali postoji i nevidljiv. Vrlo jednostavno: vidljivi je onaj za kojeg znamo, naše umne prepreke tipa sumnje da smo sposobni, dovođenja u pitanje da ćemo znati sve ispravno napraviti. Još najlakše s njim – jer ga vidimo. No, postoji i nevidljivi korov – to su ona uvjerenja u našem podsvjesnom umu, bog’te’pitaj otkad i otkud… One sjenovite nemani koje često govore sve suprotno od onog što govori naš svjesni um. I zapravo, više o njima ovisi uspjeh našeg pothvata nego o svjesnima. Zato što imaju snagu, vibraciju, naboj kojim zrače i često ponište svjesno. Primjerice, znate ljude koji su uvijek „od sutra na dijeti?“. Ali rijetko kad uspiju. Baš zato što, možda, u njihovom podsvjesnom postoji uvjerenje da je njihova kilaža zaštita od svijeta, ili garancija sigurnosti, ili koji god nesvjesni korov/uvjerenje radi svoje vibrirajući energijom. A ima je iz prošlih ili paralelnih stvarnosti/života, a i ovoinkarniranih iskustava stvorenih da bi se stara uvjerenja potvrdila. Jer svako uvjerenje uvijek teži svojoj potvrdi u materijalnoj stvarnosti. I upravo je u tome ključ materijalizacije.
Zato je, prije svega, važno ovladati svojim UMOM. Bolje rečeno, upoznati ga, osvijestiti gdje je i što titra u njemu, u svakom trenu. Velikim dijelom, on je u tijelu. Zato zahvaljujući vježbama disanja, osvještenju zbivanja u organima i radom na točkicama možemo napraviti čuda. No, još nam ostaje jedan aspekt, a to je psiha. Psiha – pojam koji dolazi od starogrčke imenice psihe, što znači duša – ima moć da prelazi prostor i vrijeme, fizičke granice. Možemo zamisliti da smo trenutno na Havajima, pa ako se jako koncentriramo na taj dojam, čak osjetiti vrelinu sunca i sipenje pijeska kroz dlan. Ona umije zaroniti u one sfere koje ljudi zovu maštom, umije stvoriti nove svjetove (što ljudi zovu dijelovima Polja ili Akashe…).
A, kada je nešto stvoreno na taj način, u umu, u nefizičkim ravnima, ono može prijeći i u fizičku stvarnost. Kako na nebu – tako i na zemlji. Ne doslovno, ali slično. Nikad doslovno jer je to izazov eksperimenta gustoće. Ali može biti ostvareno u velikom postotku. A to ovisi o našem umijeću prelaska kroz dimenzije, gustoće, odnosno umijeću „spuštanja“ i sidrenja. „Ako se jako koncentriramo“ je zapravo mentalni pojam. Točnije bi bilo reći „ako doživimo željeno kao da već jeste, i nastavimo ustrajno hraniti taj doživljaj čistom emocijom“. A čista emocija je nepomućen osjećaj radosti i zahvalnosti, kao čista voda kojom zalijevamo sjeme. Crvi sumnje su, u cijeloj priči, oni nametnici koji čine da netom posađeno sjeme iskapamo da vidimo kako napreduje, jel’ mu dobro, i slično… Pa pritom upropastimo proces. A ti crvi izviru iz onog nevidljivog, skrivenog dijela. Zato je prvi zakon materijalizacije: osviješten UM, na temu cilja.
Da bismo to uspješno napravili, potrebno je napraviti svoju MAPU UMA po određenoj želji, odnosno prema određenom cilju.
Mape uma: Znam što želim
Znamo: ciljevi su važni zbog usmjerenja svoje energije. Čak ne toliko da dotrčimo na zadanu točku, cilj sam, nego zbog puta kojeg prelazimo do njih i tako se razvijamo.
Ipak, bitno je odrediti svoje ciljeve, makar okvirno, zbog jasnoće: da i kad iz podsvijesti iskoče situacije koja vas odvuku s puta, imate negdje u primisli orijentir – kao svojevrsnu „mjernu točku“ prema kojoj procjenjujemo koliko smo u svojoj istini, dosljedni sebi, ili koliko smo se odmaknuli. Najefikasniji način postavljanja ciljeva jest putem mind mapa. To je način crtanja svojih želja, istovremeno sintetiziranja, fokusiranja istih u precizne pojmove koji odzvanjaju vašim sinapsama, reprogramiraju nesvjesno i vibracijski privlače ono što želite. Naravno, najefikasnije su mape koje crtamo ručno, u raznim bojama, no postoje i besplatni kompjutorski programi jednostavni za korištenje kojima možemo postaviti složenije projekte. Ipak, najveću magiju imaju ručno crtane mape, bez obzira na to koliko složene.
Mapa se crta iz centra, a njezin crtež odgovara neuronima mozga. U centru se postavlja tema, a iz nje se granaju grane kao sinapse. Na kraju svake grane se napiše cilj. U ovom procesu, nije stvar „samo“ u crtanju, nego u promišljanju – kako na granu ne možete napisati kompliciranu rečenicu, nego pojam, ovaj sistem vas „tjera“ da sažmete svoju ideju i želju u jasnu konstrukciju, jednu do dvije riječi koje mozak momentalno upija kao nalog, informaciju za realizaciju.
Recimo, želite privući Ljubavnog partnera koji vam odgovara – to je ujedno i vaša tema.
1.U centru mape nacrtate krug, srce, kvadrat, što vam dođe i napišete ime teme: Moj Muškarac ili Moj Partner ili kako god želite.
2.Zatim povučete prvu veliku granu, kao svojevrsnu kategoriju. Recimo OSOBINE (napišete na kraj grane).
3.Iz te grane (Osobine) povučete još, primjerice, četiri grane (jednu ispod druge, a svaka „izrasta“ iz grane osobine čiji završetak možete označiti sitnom kuglicom (podebljanom točkicom), zvjezdicom, ili kako hoćete (ali ne morate, možete recimo drugim bojama crtati podgrane, da odmah vizualno percipirate).
4.Znači, iz glavne „grane“/“kategorije“ povukli ste, primjerice, četiri nove grane i na svakoj pišete što želite. Recim, na prvoj želite postaviti osobine njegove duhovne svijesti. Pa na toj podgrani napišete DUHOVNA SVIJEST, a zatim iz te grane redate još nove grančice na čijim krajevima pišete pojam/jednu riječ željenih osobina: recimo ostvaren, stalno razvijajući… Zatim, u podgrani (koja također izvire iz grane Osobine) napišete mentalna svijest, pa iz nje opet, jednu ispod druge, redate daljnje grančice na kojima pišete željene mentalne osobine poput inteligentan, duhovit, načitan…
5.Jednako s emotivnom sviješću (podgračnice topao, suosjećajan….) – dakle sve što želite. Nema ograničenja. Promislite što želite i stavite na mapu.
6Važno je da ste precizni. Ako, recimo, želite da bude velik, zgodan i jak, sve to napišite, promišljajući u kategoriji fizički izgled… i tako redom.
7.Potom, pažljivo promislite o kategorijama. Možete staviti „On se sa mnom osjeća“ kao granu, pa nizati – ushićeno, ispunjeno…. Zatim „ja se s njim osjećam“, pa nizati u podgranama „lijepo“, „voljeno“, „svjesno“, „svoja izvorna… „ i tako redom.
Kategorija ima koliko želite, ali mudro je stvari precizirati, pa su neki od primjera – „zajedno radimo/vrijeme provodimo“, „podražam ga“ (pa podgrane kako), „podržava me“ (pa podgrane kako)… voli me (pa u podgranama možete reći i „jednako kao i ja njega“…. „obožava me kao i ja njega“… znači sve što biste rekli čarobnom štapiću da ga imate, e sad nacrtajte na mapu. Precizno. U raznim bojama, možete označavati kategorije, ljepiti slike prizora koji vama znače ljubav (nekome delfini, nekome neka erotična slika… kako hoćete). Važno je jasno izraziti želju, ali je i promisliti. Primjerice, nije dovoljno reći „muškarac mog života“. Jer, što ako vi niste žena njegovog? Dakle, mudro je zatražiti i da ste vi žena/ljubav njegovog života. I tako redom… razmišljajte, kontemplirajte. A na svoje grane, ciljeve pišete kao da su već ostvareni.
Naravno, ovaj mehanizam radi u svim slučajevima. Tema mape može biti „ja“, pa imate kategorije „moje zdravlje“, moj fizički izgled, moja svijest, moj emocije, moje misli; Ili, tema može biti moj posao – tu stavljate kako ga želite raditi, u kojem vremenu, na koji način… Ili jednostavna dnevna organizacija: tema mape je datum, a na granama su obaveze tog dana pred vama. Mudro je djecu naučiti ovakvom načinu razmišljanja, jer brže pamte učeći, dobro je hvatati bilješke na predavanjima na ovaj način, raditi brze bilješke i slično….
Ovo je izrazito efikasan način organiziranja i usmjeravanja sebe i svog života. I pritom zabavan. Naljepite mape u vidno polje, da ih svakim pogledom hranite enegijom, mijenjate, igrate se… I uživajte, kao moćni sustvaratelji svoje stvarnosti. Znati što želite, prvi je korak prema tome da to krenete živjeti.
Budući da je naše cjelokupno mentalno polje usidreno u solarnoj čakri, a to je ujedno centar na kojeg suvremeni programatori uma (sistem, subliminalne poruke, psihotrona tehnologija…) najjače pucaju, mudro je prije kreacije napraviti čišćenje i revitalizaciju istog. To možemo bilo kojom od navedenih vježbi disanja do sad, ili rukopolaganjem na čakru solarnog pleksusa te disanjem zlatne svjetlosti u nju, ali možemo i posebno efikasnom taoističkom vježbom čišćenja i održavanja solarnog pleksusa.