Napuštanje sigurne zone

Da, imamo osnovnih sedam nas, sedam naših umova. I kad nešto doživimo, nije to “samo glavom”, to se “razlije” u nama, kroz cijeli sistem. Tako svaki dio našeg tijela i svjetlosnog tijela zapamti iskustvo. 

Pa da vidimo kako iscijeliti onaj dio svjetlosnog tijela koji za svoj centar ima prvu čakru, a pamti izdanost.

PRIČA U SLIKAMA: Kad slavlje u vodi (Kralj pehara) završi (Smrt), moramo se kopnom probijati sami (Kočija). 

Dakle, glavna tema izdaje u prvoj čakri je ona vezana uz roditeljstvo. Apsurdno je to. Roditelji su, nekako po definiciji, figure koje nas nikada i ni pod kojim uvjetima neće izdati. Ipak, glavninu izdaja, kao inicijaciju, doživljavamo preko njih. Možda čak i sve, cijeli kompletni spektar života, pa tako i izdaje u njima. 

Uglavnom, prvom i glavnom izdajom nekako doživljavamo napuštanje plodne vode: bili smo u sigurnom, hranjeni, tretirani kraljevski, a onda hop, promjena i eto nas na suhom. Izlazak iz maternice, kao prva “izdaja”. Onda rastemo, roditelji u nekom trenu moraju otići – od toga da moraju otići nešto obaviti, raditi, ili stvarno odu (rastanu se, netko umre…). Konačno, moramo i mi otići u školu, recimo, opet odvajanje – osjećaj izdaje. 

Naravno, tu su i sitne izdaje po putu: kada želimo nešto od roditelja, ali to ne dobijemo. Opravdano ili ne: recimo, imamo pravo i po ugovoru duše da se s nama roditelj igra kada smo mali i posvećuje nam vrijeme i pažnju, ali recimo roditelj grca od borbe za život i nema snage, vremena i živaca. Osjećaj izdaje. Opravdan, jasno. I oni neopravdani, ali ne manje važni jer ih pamtimo: osjećamo da imamo pravo na nešto, ali roditelj to u nekom trenu ne može ispuniti. Izdaja.  Ili preselimo iz mjesta gdje imamo prijatelje, u neko novo – izdaja. I tako redom. 

Zapravo, jako rano nakupimo cijeli spektar sjemena izdaje u sebi, kroz te male i veće osjećaje izdanosti. Potiskujemo ih u prvu čakru, to je vrijeme kada instinktivno tamo spremamo najviše stvari. Zato u pubertetu upravo taj dio nas “poludi”, odnosno taj se materijal želi pročistiti, pa ga izbacujemo kroz bijes i otpor prema autoritetima. 

Izdanosti prve čakre čine da se nigdje ne osjećamo “kući”, stalno tragamo za svojim mjestom pod Suncem. Ne puštamo nigdje korijen, uvijek spremni ići dalje – to je nekad u redu, ali često je bijeg. Jer stalno skakutanje sa cvijeta na cvijet nosi raznolikost, bogatstvo iskustava, no ne i gradnje. To nije ono dobro “putnik sam kroz život”, nego više stalni grč da se osvoji, pobjedi, stekne, a nikako da postignuće “sjedne” (bilo koje postignuće, ljubavno, poslovno). Kao da ne uživamo u životu iz pozadinskog straha kojeg radi izdaja – da će nešto nestati, da ćemo nešto izgubiti, pa morati dalje. I onda da nas život ne natjera na dalje, tjeramo sami sebe. 

ISCJELJENJE: Sjedni na korijen. Najbolje bi bilo otići u neku prirodu i sjesti pod ona debela stabla, znaš ona čija korijenja gledaš – kako su debela i jaka. Ako ne možeš, sjedni na tepih i sviješću se poveži s korijenjem nekog velikog stabla kojeg imaš u umu. 

* Stavi stopala na tlo, kralježnicu na deblo, a ruke na koljena.

* Prodiši kroz tijelo, od tjemena do tabana.

* Spusti se sviješću u svoju prvu čakru i osjeti je. Imaš li u njoj nešto što stoji nepomično, onako kao zamrznuto? Može biti u obliku flekice, mrlje, to je energetska forma. Može imati i lice straha, usta otvorena u nekom polukriku šoka, može imati bilo koji oblik, individualno je. 

* Kad prepoznaš tu formu, ili nekoliko njih (individualno je), zagrli je dahom, obavij je. Reci joj telepatski (mislima), sigurna si, sada ću te očistiti svjetlom i diši u  nju koliko treba da se očisti. Možeš bijelu svjetlost ili koja god ti dolazi. 

* Kada je čista, osjeti je li još uvijek tvoja – pripada li ti u sistem, pa se treba integrirati, kao popravljeni mali sat da se vrti i dalje – ili nije tvoja i sistem je želi maknuti. 

a) ako je tvoja pusti je tamo gdje je, čista je

b) ako nije tvoja, uzmi je nježno u dlan i položi na tlo, govoreći telepatski “puštam te u zahvalnosti u utrobu Majke Zemlje da ti ona svojim plamenom i laserima svjetla da najbolje mjesto i oblik za tebe”. 

* Vrati se u svoju prvu čakru, provjeri je li sad sve fluidno i ok: stanje čistoće postižeš i održavaš dahom.

* Vrati se u svoje cijelo tijelo i svu energiju, od tjemena na niže spusti u prvu čakru. Kao da “povučeš” svu snagu u prvu čakru.

* Osjeti korijenje stabla i svoju prvu čakru poveži s korijenjem, zapravo vodom koja kola tim korijenjem. I reci “moje korijenje i tvoje korijenje su isto, jedno je sve. Ista sila života i sokovi stvaranja kolaju tvojim i mojim venama. Osjećam se sigurno i stabilno na Zemlji, uvijek učvršćena u srce stvaranja i stabilna u svojim gradnjama”. 

* Miruj tren, povuci svoju energiju iz korijenja, natrag u prvu čakru. Osjeti tren novo, jače stanje.

* Povuci (dahom, dahom uvijek upravljamo energijom), energiju u cijelo tijelo. 

NEMOJ: ostati sjediti. Sad napravi pokret iz te energije. Iz tog stanja je pokret drugačiji, i pravac kretanja, moguće i cilj. 

Nemoj se baviti tugama i očajavanjem. Ta energija se može dići, kao posljedica čišćenja, ali čim se digne, ti sjedni, ponovi vježbu i kreni dalje.