Odbijanje trovanja

Ako popije iz čaše koju nudi, od samostalne mačke postat će izgubljena pipničarka.

Koja priča, za poruku dana…. Prva misao mi je bila “onaj tko nosi nadu, nosi i razočarenje”. Naravno, nije to opći zakon, bilo bi grozno da jeste. Ali s nekim ljudima je baš tako: tko zna koje koktele, očaravajuće i opojne nude, a onda to popiješ i eto te u obliku izgubljene djevojčice.

Srećom, prave mačke su oprezne. Valjda su, u toliko svojih života, naučile da jedu iz ruku stranca. One uvijek gladne se zeznu, pa napuste polje. Opreznije prođu bolje.

Kažu ljudi “nije lako živjeti s nepovjerenjem”. Istina, ali opet – nekad je lakše, nego s razočarenjem.

Kako bilo, ovo je slika opreza: kad netko dojaše, a u čaši mu se kuha žar tih čakri i čarki što jašu, opojna druga djeluje… onda okreni leđa i osjeti kako ti vibrira u nepoznatom. Po tome znaš što radi njegov napitak.

A i ako te regresira u neka stanja pogubljenog djeteta ili ostavljene djevojčice, onda je to valjda znak da se taj identitet iscjeljuje. No, možmo identitete iscijeliti i spoznajom, ne moramo uvijek dodirom boli. Pa bi ovo bio poziv na promišljanje – koji dio mene još uvijek treba zagrljaj i vapi, koja moja djevojčica iznutra. Pa joj daj, kad je nađeš, da ga ne traži u tuđim čašama.

I tako je ženska figura okrenula glavu od njegove bogate ponude, čak stavila mač između njih. Nema trovanja tuđim kapima, fluidima, ni idejama. Moj stav i energija, uspravna kralježnica su senzor, alarm i znak.

“Nema tih para s kojima možeš platiti da se odreknem nečega što je moj život” – recimo da kaže, zapravo i govori, svojim stavom i pokretom tijela.

Mudrost je jasno u vrijednosti. Može netko nuditi svjetove i galaksije, ali ako to na bilo koji način ugrožava tvoju životnu energiju, za tebe njegovo zlatno nije ponuda vrijednosti nego štete.

Moja snaga je moj kriterij. Što je, na bilo koji način truje ili ruši, otpada, ma ni ne dolazi u obzir. Sve ostalo, čin čin!

Grlim!