Osjećanje = Znanje

Uvijek je osjećaj točan. Onaj pravi, ono kad te odjednom nešto preplavi, a ti ne znaš što je – “zašto odjednom ovolika tuga, ili neki bijes…”. Tada obično “kopamo” po sebi, seciramo dio po dio da shvatimo zašto i odakle to. No, nekad nije potrebno. Nekad je to jednostavno val kojeg provodi duša, da nam iz njega baš takvoga dođe informacija – osjećaš se tako, a trenutno si u toj situaciji/komunikaciji/dilemi jer ti tako osjećaj govori da to nije tvoje, dobro za tebe ili slično.

Umijeće psihičkog razvoja je umjeti osjećati jasno – propuštati kroz sebe valove informacija. Osjećajući što je tvoje, što je tuđe. Još uvijek vodene snage Mjeseca, udružene s električnim silnicama Urana, rade svoj posao kroz nas, bruseći nam percepciju do maksimuma.

Iskoristi to. Uzmi tren, sjedni i napravi kuglu, a možeš i bez nje, tako da ispred sebe zamisliš/vidiš, osjetiš svaku situaciju koja te interesira. Ne moraju biti iz aktualnih zbivanja – proširi svijest na tzv. budućnost. Recimo, projiciraj se u svaki mjesec u godini. Zamisli ispred sebe ti u drugom mjesecu, ti u trećem… Možeš i proširiti igru: zamisli sebe u prošlom životu ključnom za tvoje psihičke darove, ključnom za tvoju ljubavnu sreću sad, ključnom za tvoje obilje sad. Znači koju god stvarnost, iz budućnosti, prošlosti ili paralelne dimenzije odabereš – osjeti je ispred sebe, ako ti je zbog strukture lakše zamisli je kao na ekranu ili u kugli. I mirno diši s njom, osjećaj je. Zapiši osjećaje. I onda istraži ono što ti je najzanimljivije – osjećaj po osjećaj, tragaj za njim, prati informacije. To je tvoje psihičko penetriranje kroz prostor i vrijeme.