Oštar let za bogate šume
“Oooh, tako dobro ću ovo svoje sjeme posijati, buknut će cijela šuma, makar morala raditi kao magarac… Ali osjećam zanos, zato ovo ima smisla…”
– Leti dalje – šapne Mudrost.
Zanos je prepoznavanje, kao sjećanje na neku staru stvar. Ali razvoj je dalje, makar neugodno to bilo. Makar morala sjeći oblake noževima. Diši i leti, pusti um da krene do kraja i preko njega. Preko granica vidljivih oblaka, poznatoga…
Što vidimo? Da je ono što smatramo bogatom šumom više magareće, saturnovsko (prošloživotno) sjećanje. Koje je tu da nas pokrene – DALJE. Ne u njega, nego dalje.
Znači, ono oko čega trenutno zanesemo skakućemo nije to – to, nego je to tu za pokretanje. Što god to blo za tebe u ovom trentuku. Pogledaj oko čega se zanosiš, prodiši da organiziraš um i leti dalje – tamo su tvoje nove, prave guste šume.
Interesantno je to… slobodu dobivamo kada smo uvijek spremni ići dalje. Napustiti nešto iako nas zanosi, iako je taman kao savršen hlad za nas, iako bismo se najradije magareće tvrdoglavo držali za to. To je sloboda, i to je razvoj. Sama ta nevezanost i spremnost na let čini da ono što je naše ostane čvršće, a ono što nije otpadne lakše.
