Otvaranje srca

Otvoranje. To se događa u tebi, ne tebi. Nije to neka osveta života koja te, eto, zadesila, nego konačno pupanje onoga što je zrelilo u tebi dosta vremena.

Izazov života je držati svoje srce otvorenim kada ga najviše želiš zatvoriti. Puštati životu da te otvora. Otvarati se kroz bol i gubitak, dopuštajući da otpadne onome što se raspada.

Biti čovjek je hrabar čin. Dobro proživljen život pun je gubitaka i tragedija, jednako kao i trijumfa i avantura. Gdje god da se nalaziš sada, postojanje te tjera da držiš svoje srce otvorenim, koliko god to boljelo. Neprekidno se razvijati znači puštati životu da te otvori i drži otvorenim.

Kad prolaziš kroz teško razdoblje, gledaj na poteškoću kao na blagoslov koji te otvara, gurajući dublje u sebe, da prođeš kroz svoje tuge, iscjeljenja, dubine. Sada je vrijeme da kreneš nježno. Ponašajući se prema sebi kao prema nježnoj, slatkoj bebi. Umotaš se u deku i osjetiš kako te Majka drži u naručju. I prolaziš izazove malo po malo. Da bi jednog dana, ne tako daleko od današnjeg, tvoj pogled na transformaciju bio onaj sreće i zahvalnosti – oduševljenja za to što se sve onako odigralo. Jer te je promudrilo.

Vježba ovdje.