Plan za Himalaju sad!

Dilema nema za Viteza Dinara: po zimi, spreman. Njegov medvjed, u punoj snazi. Fokus ne vrhu. Ne, nema veze koliko je to daleko i teško putovanje. Nema veze. Jer nema dileme: uspjeh je njegov. Kad tad, ovako ili onako. Jer je on svoj dinar uložio u to – svoj um namjerio.

To je ono kad smo spremni na hrabru i veliku borbu. Odlučni da idemo, po cijenu svega. Koji god bio naš pothvat – i najteži, kao penjanje ledenom planinom, idemo. Čak ako nagrada i ne bude odredište, i cilj tamo – samo putovanje je dobit. Proces iscjeljenja. Sve te lekcije koje se bruse kroz težine, i naše učenje koje sa svakom od njih postaje sve lakše.

S velikim Suncem, velike pobjede: zato vrijedi proći kroz snijeg.

I onda uzlijećemo. Kao novi. Smijući se kao ludi, jašući svoju čarobnu metlu.

Ne, nema naglosti, nema ho-ruk stava. Nema “prvo djeluj, onda analiziraj”, nego obrnuto. Plan. Postavljamo plan kao da se penjemo na Himalaju: znamo da nam za to treba priprema, psihički i fizička. Možda ćemo nešto morati odbaciti, da bismo poletjeli. Neku naviku, nešto što nas dugo veže za težinu. Polako i bez impulzivnosti napraviti plan. Provjeriti svoje strasti: koje su prave, od duše, koje su iz kompenzacijske i lažne, nastale iz traume?

Samo taktički i mirno: kao rakun koji čuva svoju tajnu i djeluje u tišini, iskradajući se iz kolektivnog polja, analizirajući svoje motive, pa s njima i potencijalne zablude.