Plan za tkanje

Krećemo!
Već smo malo vratili snagu, s okretom Marsa u direktno, a od danas i jasnoću – s izravnim Merkurom.

Što je sjajno jer – treba tu Himalaju isplanirati.

Prije nastavka bilo kakve gradnje, svaki pravi graditelj prvo sjedne na to što je već sagradio. Sjedneš, prigrizeš, kavu popiješ. Da malo vidiš stvari – ovdje, i u daljini. Da osjetiš čvrstoću i stabilnost toga što smo do sad izgradili.

Zato je prvi korak – da odamo počast ovim strukturama. Što smo u sebi izgradili psihički, da na to uvijek možemo sigurno sjesti? Koji je to mehanizam razmišljanja, odmaranja, nošenja sa životom iznutra? Bravo. Sad da vidimo što smo u svojoj fizičkoj stvarnosti izgradili – dom, poslovni rezultati, kolekcije ovoga, onoga… Bilo što na što se možemo osloniti, što je tražilo naš trud i znanje.
Udahemo taj osjećaj ispunjenosti i ostvarenosti u kosti.

Zatim tu energiju udahnemo u projekt koji je u toku, koji treba poticaj. Isto tako, gledajući kroz prizmu te energije odmjerimo ono što nam stoji – želimo li još to, ili smo prerasli. Ako želimo – što nam treba da to pokrenemo ponovo?

Što trebamo novo naučiti da bismo ideju pokrenuli je ključno pitanje Viteza dinara. U kontekstu naše Himalaje – koja nam vještina i znanje trebaju?

Za kojim peharom posegnuti – koja čaša krije dar tajni napitak?
Pravi pehar je onaj koji hrani naše dijete.

Što se Himalaje tiče – to je piće iz naših prošlih života koje se aktivira da nas nahrani.

Dakle, vještina koju trebamo naučiti za svoju Himalaju je nešto što imamo u sebi, iz prošlih života, i trebamo je se sjetiti.

Moguće je da ta vještina traži još neke unutarnje poslove – dosta posla oko te jedne stvari. Ali vrijedi potegnuti i to – sve odjednom. Ovo nije priprema tipa jedno, pa drugo: nit po nit.

Ne ne – ovo je: nit tu, nit tamo, pletem puno, plete se samo. Cijela mreža istovremeno i polako, strpljivo.