Plodovi iz leda

Ne volimo biti “na ledu”. Ono kad te život pauzira, pa hoćeš-nećeš čekaj sad. Toliko smo imali ideja, planova, snage, a onda puf – zaleđenje. Zato ove slike potencijala dana vesele: ono što je bilo zamrznuto , pokazuje svoje plodove u najvećem obliku i kasnije to svi slave.

Dakle, brza vježba je: pogledamo u sebi dijelove tijela koji su zamrznuti. To su svi oni dijelovi gdje, recimo, znamo da moramo vježbati, ali to ne radimo, koji bole, koji čekaju da odemo na masažu ili neki tip akcije već dugo, ali nismo stigli iz bilo kojeg razloga.

Uđemo u taj dio tijela, kao u posebnu sferu. Mirno sjednemo i pogledamo koje darove nam je donijelo to stanje – koje spoznaje, uvide o sebi, nova lica. Ti uvidi mogu doći kao informacija riječima, slikom, simbolom. Prvo što vidiš i osjetiš je u pravilu točno. I onda udahneš puni zlatnonarančasti plamen kroz tjeme i tabane istovremeno i izdahneš ga u taj dio sebe, kao energetski “kuc kuc buđenje”. I tako onoliko puta dok ne osjetiš kako se ono zamrznuto u tebi/tom tvom dijelu budi i diže. Kad je ustalo, onako kao kad se probudiš super naspavano i spremno za akciju, poljubiš taj dio sebe sretno i vratiš se u svoje tijelo, puno stanje. I ideš dalje.

A onda isto napravimo sa svojim životom: pogledamo ga kao kuglu, sferu oko sebe. Sferu punu malih ekrana. I vidimo gdje nam je nešto zamrznuto: projekt, odnos koji se ne miče, što god. I istim sistemom to oživimo. Vrijeme je aktivacije, u toku je odleđivanje za novo kuhanje i stvaranje.

U toku dana napravimo nešto konkretno, sitno, nema veze, ali važno da je konkretno što predstavlja življenje kroz slavlje ploda probuđenog iz leda. Da aktiviramo i usidrimo u svoju novu stvarnost.