Preci za Samhain: Ja nisam vi

Osobne reinkarnacijske priče u rezonanciji s predačkim sličnim iskustvima: prilika za iscjeljenje njih, iscjeljenje spojnih mjesta, energetskih čvorova.

Rezanje šamanskih kletvi i odvajanje od predaka: “ja nisam vi”.

Ja nisam Vi

Bez obzira koliko naši preci živjeli u nama u većoj ili manjoj mjeri… mi nismo oni. Jer nismo samo od njih satkani. Vidi zašto je to važno živjeti – isto kao što je važno poštovati pretke. Paradoksalno, ali istina je takva, jedna, pa onda zrcali u tim prividnim dihotomijama. Da skratim: nema veze što je neka tvoja pretkinja imala sjebane ljubavne odnose. Pa ih ima cijeli nasljedni niz jer se programi prenose kao virusi. Moguće je, i potrebno, to osvijestiti – već se time upali lampica, osvijetli neki mračni hodnik… I potrebno je često to iskustvo prekrojiti u svijesti. A to znači drugačije sašiti, ili odrezati –

“Volim vas, poštujem i hvala vam. Ali ja nisam vi”… Ja neću patnju, ja biram užitak u ljubavi/poslu/roditeljstvu. Što god.

Evo nedavni primjer: pita žena, divna, zašto joj druženje sa sinom kojeg obožava izaziva očaj i bijes. Apsurdna situacija: ona ga voli najviše moguće, ali joj je vrijemes njim uglavnom muka. Slavi kad ode na posao i odvede ga u jaslice. I jasno, muči je taj osjećaj. Veseli se ona njemu kad ga skuplja iz vrtića, ali radost traje do prve dreke. Onda kolaps. I, kao svako svjesno biće, promišlja – zašto se tako osjeća. Na stanu umor, obaveze, sve to naizgled logično i vidljivo. Ona želi znati dublje, i zato pitamo Tarot, a ovdje u dogovoru s njom dijelim neke zanimljive momente/uvide priče:

ŠTO JE KORIJENSKI UZROK NJENIH MUČNIH OSJEĆAJA I TEŠKOG PODNOŠENJA RODITELJSTVA: 8 PEHARA, 7 MAČEVA, 5 MAČEVA

Nju fizički boli njihova veza: ono što je među njima mekano, profinjeno i divno postaje ono što izaziva bol, a to potječe od puno probijenih srca u tijelima. Znači inkarnacijama. Ne njihovih – 8 je pehara, cijela grupa, pleme. To su drugi ljudi. Tj. Preci. Ona je, dakle, po liniji pehara (žena, pretkinja) naslijedila stav/program da im je roditeljstvo teret, da ih boli, da ih ometa u njihovim pletenjima, da im je fizički teško i naporno, vjerojatno ima i neka u nizu koja je umrla u porodu (5 mačeva), neka koja je morala dijete negirati ili zapostavljati zbog društva i muža (7 mačeva i 8 pehara), sve skupa – naslijeđe tereta.

E sad… što s tim? Obično tako nešto skoči – da se otpusti, ili poruka integrira, kako kod koga, individualna je stvar. No, poanta je u OSVIJESTI. U smislu – aha, vidi, to je dio mene, ali nisam ja. Kao što osvijestiš da si u nekoj šetnji pokupio čičak koji sad stoji zaljepljen na tvoj kaput i djeluju kao jedno tijelo, ali nisu. Ili kao konac koji visi, i od istog je tkanja kao tvoja haljina, ali visi, smeta i uzimaš škare bez premišljanja. Tako isto s programskim viškovima uma i života. Ako ne trebaju ili nisu suglasni s novom svijesti i voljom – akcija. Zato, pitamo dalje:

ŠTO DA ONA UČINI S TIM PSIHO-ENERGETSKIM MATERIJALOM (NASLIJEĐE) DA GA IZ SEBE I SVOG ŽIVOTA APSOLUTNO ISCJELI, TIME INTEGRIRA MUDROSTI, MAKNE BOLI I ŽIVI PO SVOM SVJESNOM IZBORU: 8 ŠTAPOVA, 3 PEHARA, SNAGA

Spletene mreže akcija razdijeli i poklopi sviješću zvijer kad riče u tebi, odnosno: odvoji njihove borbe od svojih, a kada po navici izroni stara buka nesvjesne zvijeri, osvijesti je i od nje se izmakni. Kako zanimljiv je taj savjet – razdvoji njihove borbe od svojih. Napravi zid među tvojim osobnim borbama sa sinom i njihovim borbama s njihovom djecom. Tvoje borbe nisu njihove. Čak i ako odgojem potičeš od njih, to je um. Da, samo um. Aha, misliš da “lako s u mom, ali kako s DNK”. Isto lako. Jeste, ona je splet gusti i prenosi se, ali sve dok ga ne isprazniš.

Ako pratimo nit DNK dalje od ćukunbaba za kojih znamo iz priča, onako baš baš dalje… završavamo u gustoj džungli (8 štapova, 3 pehara) genetskih kombinacija. Zemaljskih, vanzemaljskih, kozmičkih… kojih li sve ne… I onda, kojom genetikom pristajemo biti uvjetovani?

Znam, djeluje “kako sad odjednom, pa cijelo vrijeme pričamo o radu s precima”. Bez daljnjeg, da. Ali, kao u svakom radu – postoji šivanje, i postoji rezanje – inače nikad ne bi sjedili u gaćicama ili majici u kojoj smo trenutno, da netko nije preprezao konac i tkaninu. Znači tkati i rasparati svjesno, dio je plesa.

Uglavnom, kod ove moje klijentice, poanta je – ti nisi svoje pretkinje. Tebi može možda biti teško što sin urla, ali za razliku od njih kojima je to bio živčani slom, ti možeš smireno sinu začepiti gubicu (Sila) čuvajući svoju snagu od iscrpljivanja fatalističkim programom koji nije tvoj. I to je dar predaka – živimo ih što smo tu, a odlaskom iz tijela su nam dali i dar da ih PUSTIMO. I dalje poštuješ tlo po kojem su hodali, pjesme koje su voljeli, običaje… sve to, ali nisi rob toga, da djeluje nesvjesno na tebe obrazac prenesen, nekad po dogovoru duša, nekad jednostavno prirodi stvari….

I konačno, pitam: KAKO DA TO ODVAJANJE ONA TEHNIČKI IZVEDE (pitam za nju, nije opći savjet, samo navodim kao primjer – to je individualno jer svatko ima svoje poligone “kačenja”, pa time i puštanja, indivudalno određene karmičkim naslijeđima, dharmičkim poslovima, strukturama psihe i duše): CAR, CARICA, SVEĆENICA

I pazi koji okret! Moć i suverenost u roditeljstvu nađi u ženama muške linije. Znači, ako njoj tzv. negativno naslijeđe dolazi kroz iskustva predaka s majčine strane, ona se od toga raspliće jednostavnim promatranjem znanja o roditeljstvu koje su pokazali pretkinje s njene muške strane (znači očeva mama, njena majka, itd…).

Kad smo kod apsurda, da… odmičeš se od predaka, pa opet završiš u njihovom zagrljaju… Ali drugačije – svjesno i s promatranjem, uzimajući tkanje koje ti treba, budeći nešto što je uspavano, ne dominira onako kao automatizam koji je glasan. No osvještenjem prestaje biti, gubi mu se moć, jer se čovjeku pažnja pomjera na neki drugi mehanizam ponašanja, iz neke druge vibracije. Postojeći koji može podržati novu volju. Postojeći znači da se možda baš sjećaš suprotnosti u obitelji, iz priča, ali ne mora – čim osjetiš titraj, znači da nit postoji. U velikoj knjizi DNK, sigurno postoji nit koja može podržati svjesnu odluku – jednostavno se treba na nju usmjeriti. Jasno, to je onoliko teško koliko zvuči jednostavno, barem u početku, dok se čovjek ne istrenira – jer inercija i zaborav navlače na staro. Ipak, poanta je da je moguće, nema veze što proces traje.

Stoga, kad primjetiš neko takvo naslijeđe… zamijeni ga za drugo. Prekrajaj tkanje svaki dan, obnavljaj novu nit, reži staru, kako god doživiš taj posao. I primjetit ćeš, vremenom… kako je zaživjelo stanje – novo. Ti kao novo biće, novog načina, novog života. Sa živućim programom – mudrost&ljepota.