Sprint maraton ili frekvencijsko ubrzanje za lansiranje?

Koja događajnost, koji tempo. Neizreciv. Takvo ubrzanje ne može biti trajno, ili može? Je li ovo sprint maraton ili rotacijsko ubrzanje koje služi za lansiranje? Kao da ima elemente jednog i drugog: kao sprint maraton, to je stalan i naporan trening koji te tjera odbaciš mnogo starog, kako bi se brže kretala kroz novu pojavnost. Ako je kovitlac, tjera te u centar da te ne zavrti i sruši.

Prema slikama, ovo je rotacijsko lansiranje.

Stalan dotok energije (6 dinara) daje novi polet (Princeza mačeva) za rušenje starih konstrukcija (Kula).

Koji su onda rokovi, odnosno kako ide ta faza – ako smo sad u letu, iako djeluje da idemo prema špici eksplodiravanja (eklipsa na anaretičkom stupnju Ovna, 20.4.)?

Do kad je let, kada je rušenje? Let je 10 mačeva, to je 10 tjedana, odnosno 2 i pol mjeseca. Hm… dakle, do kraja 6., što je interesantno jer tada negdje je već Jupiter promijenio znak, odnosno prešao u Bika, a Mjesečevi čvorovi se pripremaju učiniti isto – Sjeverni, iz Bika, preći u Ovna, a Južni iz Škorpiona, u Vagu.

A rušenje? Očito, s ovim pažem štapova, ono nije u eksplicitan datum, nego počinje u proljeće i traje kroz proljeće – svojevrsno vibracijsko preklapanje procesa. Kao u onim ispletenim stolicama kada se prepliću gornja i donja traka: tako se sada prepliću gornja i donja mreža stvarnosti. Zato ponekad “uleti” neki stari mehanizam, ili kao dan, faza u danu gdje je nešto uuužasno staro, davno, korijenski staro. Ponašanje, osjećanje, zbivanje koje se pokazuje – ne kao “ponavljanje prošlosti”, više kao završna slika cijelog tog balona osobnog postojanja vezanog uz neko iskustvo, i naše lice što ga tko-zna-koliko života nosi. Pa sada izroni, da odroni.

Zauvijek, jer su ovo pečati vječnosti.

Dobro, kako voziti kroz to, jer ovo izgleda kao Kočija koja juri da poleti, ali pritom će neke dijelove otkačiti od sebe da bi postala raketa.

Uzemljavanje uma

Ona gleda u daljinu, gdje je dvorac niknuo iz biljke koja je polako rasla iz zemlje, a zasijan idejom iz glave čovjeka (uma).

Znači, koliko god žestine bile nemoguće, okreti tresli… uzemljavanje. To znači viziju cilja izgraditi u umu i odmah spustiti u zemlju. Što se tijela tiče, pohraniti je u prvu čakru i stopala. Fizički čučnuti češće na Zemlju, zastopaliti se u travi, sjesti na tlo – što tko može. Astralnom se stvarnosti, prema ovome, “vlada” iz fizičke stvarnosti. Pojednostavljeno: ako želiš čistoću u životu, u smislu čistoće odnosa, ugovora, pravila, jači efekat će u ovim uvjetima imati da spremiš stan, recimo , nego da skačeš po oblacima i čarobiraš astralnom materijom.

Zanimljiv okret, s obzirom da je tema uzlet i zapravo kolaps stare stvarnosti. A opet, baš logičan. Jer se kuća gradi iz temelja. Prvi otisak i pečat novoga je sidrenje u materiji. Stoga, zadatak je malo malo sjesti na zemlju, uhvatiti tren da čuješ kako biljka raste. To je i usporenje, oaza ritma u vrtlogu ubrzanja frekvencije, potrebno za rekalibriranje.