Ti, Proročica
Kad miruješ i gledaš u Polje, sjediš potpuno u sadašnjem trenutku osjećajući kako se proteže kao Vječnost, onda jasno – vidiš. Tvoja unutarnja Proročica zna jer kroz nju Božansko izravno govori.
Najpoznatija svjetska proročica je Pitija. No, to nije jedna osoba, nego cijelo sestrinstvo. Prema legendi, samu Pitiju je podučavala Temida, kći boga neba Urana i Gee, Majke Zemlje, učiteljica svetosti, milosti i božanskog zakona koja je podučavala i bogove. Pitija je dobila ime po Pythonu, velikoj zmiji koju je Majka Zemlja, Gea, poslala da čuva sveti kamen u Delfima. Sveti kamen – omfalos – kao pupak svijeta i mjesto direktne veze s Majkom. Zato Pitija govori u ime Gaje i za nju – sve dok bog Apolon nije pogubio zmiju, da preuzme hram za sebe.
No, glas zmije – sluge Majke – je ostao, pa i dalje šapuće… Zato inspiracija i dolazi iz tišine i valova koji se uzdižu sa Zemlje.
Pitija nije jedna žena, nego cijelo sestrinstvo. To je titula za moćne svećenice koje su nosile njezino ime odbacujući svoje osobno, da bi se spojile s božanskim.Sveto sestrinstvo odgovara na pitanja, savjetuje svece i otkriva proročanstva. Svećenice su i katalizatori promjene – kao kad su savjetovale Sokrata da slijedi put filozofije. U svom životu, u svakoj svojoj inkarnaciji, žena Pitija je najutjecajnija žena u zemlji jer govori glasom, moći i mudrosti božanskog autoriteta.
Ti, Pitija
Stoga vrijedi da je probudimo u sebi. Što se ponašanja tiče, to radimo tako da više slušamo – postavimo neko pitanje Izvoru i osluškujemo odgovor, pratimo znakove. Čitamo i prepoznajemo poruke u svemu, povezujući znakove u smislenu rečenicu. To radimo i ovako, ali samo podsjećam da promatramo let i glas ptica, mreže paukova, fijuk vjetra i ono kamo nas upućuje smjer u kojem puše. Jer kad smo mirna uma i strpljiva srca, imamo živca i percepcije za najtanahnije detalje. Gledamo znakove dana, i noći: zvijezdu koja bljesne na nebu dok promatramo, pa drugu, pa osjetimo što govore, da li ih povezuje linija, šalju li nam energiju da ustanemo i odemo, ili ostanemo – oko nečega oko čega trenutno razmišljamo. “Lovimo” prvi dojam i osjetimo ga, pa provedemo.
Što se rituala tiče: zapali lovorov list, miris koji se koristio u delfskom proročištu, da te njegov miris dovede u stanje uma otvoreno primanju vizija. Sjedni ispred isparavanja i udahni ih blago (ne da se nabiješ, pa kašlješ, nego suptilno). Zatvori oči, postavi namjeru “jasno vidim poruke važne sad za mene” i smjesti se u svoje treće oko, cijelu sferu trećeg oka. Diši miris njome i u nju nekoliko minuta. Onda pusti svaki svjesni rad, napor i promatraj vizije: oblike, osjećaje, što god dolazi u toj sferi oko tebe (sferi trećeg oka u kojeg si se projicirala). Kad osjetiš da je transmisija dovršena, polako se vrati u budno stanje i otvori oči. Poruke možeš zapisati, da im se kasnije po potrebi vratiš.
Što se vježbe tiče: u keramičku zdjelu stavi vodu, zapali svjetla i upali svijeću, postavi je iza zdjele s vodom. U svom umu postavi pitanje. A zatim, mirno dišući, gledaj u vodu i pusti da ti se pojavi simbol, oblik, poruka iz toga – s površine ili dubine vode, koja je odgovor na tvoje pitanje.
