Vladanje emotivnim tokovima

Najveći zadatak čovjeka u tijelu. Jer se tiče njegove najveće moći, one koja pokreće stvaralačku, a to su emocije i pravi način djelovanja s njima. 

Preusmjeravanje emotivne energije

Emocije se po prirodi vole širiti, zapravo su one te koje čine da izlazimo “van”, u druge, u odnose, razmjene. Zna duša da su njeno najveće blago. Kao energetski gigabitcoini, najsvetija valuta. I zapravo je najvažnije naučiti raditi s njima.

Vladati ne znači potisnuti ih, izbrisati ili negirati. Nego prepoznati tren kada čiste vode ulaze u mutni dio, pa tu povući granicu. Kao kad oni ljudi koji piju vino znaju koja im je čaša zadnja prije pijanstva. Prava mjera je zapravo uvijek mjera emocija. 

Baš je dobra zabava u toku, 8 srca: slavi se pjeva, obitelj na okupu, prijatelji u druženju. 

Ali ne! kaže ovaj Kralj mačeva. Čim se pojavi, zabavu pokvari. 

Idemo se pokrenuti, i od tih srca štapove napraviti – kao da kaže. 

I tu me podsjeća na toliko čitanja kada sam to vidjela, na ovaj ili onaj način: ljudi bi ljubav i romansu, a Tarot uporno “usmjeri energiju u posao”. 

Neka tvoje srce kuca za tvoje stvaranje, ne izlijevanje. Svoje emocije u svoje mišiće i progres. 

Uvijek takve poruke. 

I naravno da nam se, u ljudskom tijelu, gdje kao da nas vode dominantno emocije i hormoni – osim kada su jako uneravnoteženi, pa prebace u drugi ekstrem, hladne logike kao vodstva – to zvuči kao izuzetno težak zadatak. 

Kako da, u jeku zaljubljenosti i gotovo opsjednutosti nekim, nečim…. ti skupiš snagu da digneš svoje mišiće (štapovi, tj. trefovi u igraćima) i kreneš nešto graditi? Ili, kako – dok te prelijevaju mračne vode emocija i depresije – ustaneš i radiš fitness? Kao da je bijes jedina emocija koja ti da snagu da se fizički pokreneš, sve ostale te opiju kao jake alkoholne pare?

Pa jesmo li baš toliko slabi pod emocijama? Ili je to dio lažnog programiranja. Ne možemo biti slabi sa svojom najvećom snagom. Tu je već alarm, to je napravljeno – samim tim što nema adekvatnog obrazovanja od najranije dobi o tome kako da kormilariš najmoćnijom silom u sebi, znaš da nije slučajno. 

No, nije sad to tema, ionako znamo da smo energetski hakeri, a sad smo očito pozvani konačno hakirati ne samo svoju nego i najbližu emotivnu mrežu (logično jer su emocije fluidi i spajaju se pa se lančano prenosi). Time što ćemo ih, recimo, povući iz neke mreže i usmjeriti u polje rada, mijenjamo i sve one koji su u nju ukopčani. 

Ipak, ovo radimo za svoj progres. Progres snage, prije svega. Znaš one faze kada ti ništa ne razvlači emotivnu pažnju i energiju, pa se sva sila usmjeri u neki posao i djeluješ super-produktivno? Istina, ta produktivnost se najviše vidi u radu i stvaralaštvu, ali ona je zapravo sveprožimajuća: vidi se u golemoj energiji koja ti ostaje na raspolaganju. 

E, to je namjera sad. Naučiti tako vladati svim svojim emotivnim nijansama i stanjima da ih po svjesnoj volji, ali ne nametnuto, nego usklađeno, premjestimo u polje iz kojeg stvaramo. 

Prepoznati ljude koji potiču našu produkciju emocija, s kojom namjerom? Neki se opijaju našim fluidima, neki samo s distance pokreću, da se usmjerimo – koje je što? Odnosi u kojima smo s nekim samo jer nam prija što u nama diže emotivne valove, ali zapravo to radi samo zbog svoje hrane – završavaju. Povratak emotivnog fokusa, baš u oči s mnogo jakih emotivnih polja odjednom: kao ono kad si na tulumu i svi su užasno pijani i nerazumni, pa te to primora da budeš glas razuma i organiziraš da svi sigurno odu kućama.