Vlast duha, biranje borbi i kreiranje novih zakona

Priča tjedna je: Bio jednom čovjek, čarobnjak, koji je toliko spretno i spremno predstavljao svoje trikove, blaga, misli (Mag), da je postao legenda o čijim se pričama priča i sluša ih se, iako je već dugo na nebu, a ne na Zemlji (Sud). Djelovalo je da će njegova učenja i podvizi trajati zauvijek. Ali, svemu jednom dođe kraj (Smrt). Tako je, samo odjednom, završila velika legenda i fama, prestalo se slušati njegove priče i slaviti njegovo ime.

E sad, što to govori o energiji i zbivanjima? Očito, da je nečemu kraj. Čemu? Onome što smo dugo alelujali. Kao da recimo u nekom pubertetu, jer Mag nije zrela energija – iako se tako predstavlja – donesemo set zaključaka i uvjerenja, a onda nam oni postanu maltene religija. Ta sva uvjerenja iz mlade dobi, ne samo puberteta – rekla bih da je Mag sila u nama na djelu do neke 28-33 (kad se prolazi prvo Saturnovo zreljenje, pa time uozbiljenje) – gube učinak nad nama. A time nad nama gube moć i sve teme, i ljudi koji ih nose, a koji su u rezonanciji s onim ondje onda nitima.

Je li to dobro ili loše, uvijek trik poglede na stav. Um voli zauzimati stranu, zen je više neutralan. U tom smislu: to je onako kako učinimo. Prvi korak bi bio sjetiti se glavnosti uvjerenja iz perioda od 18 do 28. Što od onda nosimo kao nešto čemu se vraćamo?

To nešto je vezano uz ove Ljubavnike i pravo odlučivanja. Dio u nama koji misli da nema pravo odabrati. Koji razmišlja ili – ili umjesto i – i. Zato je dobro otkopati što mislimo da nam je ili-ili: ili posao ili obitelj, ili rad ili zabava, sva naša ili ili što nosimo iz tih davnih dana. Ili ljubav ili strast. Ili lako ili teško. Te sve podijeljenosti. I onda napustiti.

Ono što nije mudro da radimo je nastavak robije (Vrag) onim mislima i ponašanjima koja smo u toj dobi stekli na temelju seksualnih ostvarenja ili neostvarenja (žudnji, identifikacija).

Dalje: Dijete je sretno jahalo (Sunce) majci (Carici), a ona je jedva dočekala noć da otiđe na jezero, skine sa sebe sve obaveze i odgovornosti, i radi svoje hobije pod zvijezdama (Zvijezda).

Očito, tu je tema slobode, odgovornosti, karme s djecom i majkama. Majčinska tema u nama je balans – i majka i djeva pod zvijezdama. Dječja priča je eventualni osjećaj ostavljenosti: “mama jedva čeka da se makne od svojih carskih obaveza organizacije i managementa i ponovo pomladi kao erotična djeva, ostavlja me”.

Uvijek su uloge dvostrane, tako da je ovdje rad na drugoj čakri iz obje pozicije: i djeteta i majke i jasno pročišćenja osjećaja koji proizlaze iz ovih mehanizama.

A tema je i oslobođenje: u redu je obaviti obaveze i onda otkačiti šlepove, otići igrati se sa svojim čašama, zgrabiti neku tihu i lijepu zvjezdanu noć za sebe. Poziv je donijeti pravednu odluku, naći mjeru (Pravda) i ne dovesti se do ekstrema i bijesa koji sve ruši (Kula).

Od iscjeljenja, tu su na rasporedu bijesovi i kajanja zbog prethodnih rušenja, umjesto usklađenja u situacijama kada se osjećamo ugušeno obavezama od kojih ne možemo pobjeći. I mislimo da moramo samo to.

I još: Žena se bori sa zvijeri (Snaga), već rutinski (Kolo sreće), a onda više ne može (Obješeni).

Vrlo jasno, izmorile ženu borbe, dosta je. Ovo je vrlo jasno upozorenje na temu zdravlja: mogu se događati osjećaji srušenosti, “ne mogu više”. Jer pretjeramo. Ne samo u dnevnim borbama, nego u borbi kao principu. Zen kaže: biraj svoje borbe. Borimo li se i gdje trebamo i gdje ne trebamo? Je li nam to nadmetanje postalo stalno stanje? I tamo gdje je, treba prestati – možemo prestati sad. U protivnom, prestat će na nezgodan način, kroz neki ozbiljan energetski pad. Otići iz većine borbi (Kočija), a ne ostajati u njima u ideji “baš dobro hendlam na sve strane” (Svijet), to je zdatak. Većina ih nije potrebna. Većina borbi je izraz neuroze, nesigurnosti i onoga s početka: starih uvjerenja koja slušamo bez kritičkog promišljanja: moram se boriti da budem lijepa, moram se nametnuti tu i tako… svi ti pritisci, zbogom.

Onda: Ono što se dugo propovijedalo (Papa), i prema tome radila receptura (Umjerenost) se napušta (Luda). I ponovo ista informacija, na drugi način: išetavamo iz dugogodišnjih načina. To je zapravo zbunjujuće. Zato se možemo osjećati kao da nismo ništa, ili ne znamo tko smo. Kao da smo ludi i malo pogubljeni: starih receptura nema, zapravo više nam ne rade i ne vrijede, a na nove još nismo nabasali.

Nema veze, ostajemo budni po noći i gledamo u ono što svijetli (Pustinjak): zvijezde, ili bljeskove u sebi koji za neke odluke, ideje, misli i načine kažu “blink” i vibriraju svjetlo, radosno, a za neke ne. To je naš orijentir, i kompas. I nikako ne zavijamo o tome s drugima (Mjesec) i podržavamo osjećaj zbunjenosti. Jer nije svako neznanje zbunjenost. Neka su, kao ova, jednostavnan znak da samo u novom traganju i da je potrebno vrijeme za izgradnju, nikako noćni očaj i vjerovanje noćnim morama – posljedicama starih padova i posljedičnih strahova.

Konačno: Ono što je sjedilo i vladalo u pozadini (Svećenica), postaje vidljiv vladar (Car). Ovo je šifra prolaska kroz tjedan: ono sramežljivo i tiho, postaje bome jako vidljivo i dominirajuće.

Ne čudi, Neptun je krenu retrogradno, to osjećamo kroz pojačanost Svećeničinih sila u nama: snove, intuiciju, vidovitost. No, više im nije mjesto u skrivenom hramu svog života. Nego na praktičnoj javi: s njima gradimo, postavljamo se, zapravo dominiramo. Ženski princip primanja mijenjamo s muškim, djelovanja i nalaganja. Postavljajući temelje baš iz dubokih duševnih znanja koja su se dovoljno integrirala u nama. Ona postaju naš vladarski štap, što u dnevnoj praksi znači: živi što osjećaš i znaš. Djeluj iz principa koje ti govori duša, i to bez kompromisa.

Zaključak tjedna: postaviti se iz duha. Čak i kad ne znaš sve stavke, čak i kad su stari mehanizmi gotovi, a uvjerenja raspršena. Raspršiti i osjećaj zbunjenosti, zamijeniti ga s mudrom znatiželjom prema novoj etapi. Ovo je priprema za rekonstrukciju snage, kroz biranje borbi. Kreiramo nove zakone, i to je uzbudljivo, čak i kad djeluje naporno.